povodom
Pledoaje za ustavne promjene u Bosni i Hercegovini
Omer Ibrahimagić
Znamo kako je počelo ovo današnje političko i ustavno stanje u Bosni i Hercegovini:
1990. godine na demokratskim izborima 18. novembra političke stranke su nam, bez obzira na političku opciju, obećale MIR I PROSPERITET; 1991., zaobilazeći Parlament, u kojem su imale u svojim rukama zakonodavnu vlast, umjesto da rade putem zakona, počele su nelegalnu podjelu Bosne i Hercegovine po nacionalnom kriterijumu na srpske autonomne oblasti i hrvatske zajednice; 1992., umjesto obećanog mira, unijele su nam rat u Bosnu i Hercegovinu. HDZ i SDS legitimirale su agresiju Srbije, Crne Gore i Hrvatske na Bosnu i Hercegovinu, predstavljajući to pred međunarodnom političkom javnošću kao unutrašnji sukob između tri strane, osnivajući svoje paradržavne tvorevine; 1995., došao je Sporazum iz Dejtona koji je zaustavio rat, donio tako željeni mir i dao perspektivu društvene i političke reintegracije Bosne i Hercegovine, dva entiteta nastala u ratu: Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske.
O potrebi političkog organiziranja bosanskih muslimana
Rusmir Djedović
Na prijelazu 20. u 21. stoljeće kod muslimana koji žive u Evropi javlja se potreba sistemskog promišljanja i definiranja svog ukupnog položaja na ovom kontinentu. Također, se javlja i svijest o adekvatnoj valorizaciji raznovrsnih potreba te zajednice na duhovnom, kulturnom i političkom planu. Pred takvim dilemama se nalaze i bosanski muslimani. Danas su u Evropi i Bosni i Hercegovini evidentni pokušaji muslimanskih intelektualaca da definiraju svoje ukupne društvene potrebe. Tako se javljaju razne „deklaracije“ koje tragaju za rješavanjem mnogih društvenih problema.
teme
Uloga općina u procesu stabilizacije i pridruživanja i apsorbciji sredstava iz pretpristupnih fondova EU
Goran Žeravčić
Ubrzo nakon rušenja Berlinskog zida, 1989. godine, Evropska Unija (EU) je započela sa aktivnostima bilateralnog približavanja sa zemljama središnje i istočne Europe potpisivanjem Ugovora o pridruživanju (European Agreement). Ti ugovori su pokrivali trgovinske odnose, politički dijalog, usklađivanje zakonodavstva i druga područja od uzajamnog interesa kao što su industrija, ekologija, transport, carine, itd. Vrlo brzo su uspostavljene zone slobodne trgovine između pridruženih zemalja i EU na bazi reciprociteta, ali sa asimetričnim kvotama. Kako je suradnja na gospodarskom planu od potpisivanja ugovora o pridruživanju snažno rasla, tako su se i aspiracije pridruženih zemalja za punopravnim članstvom pojačavale. Vrlo brzo na dnevnom redu EU se našlo pitanje proširenja. Ne ulazeći sada u sve aspekte procesa proširenja već 1993. godine tadašnjih 15 članica EU prepoznaju svoj interes u proširenju EU, čime pitanje daljeg širenja Europe na istok i jug prestaje biti pitanje „ako“ nego postaje pitanje „kada“. Kako prije ulaska u članstvo Europske unije svaka država-kandidat za punopravno članstvo mora prilagoditi svoje gospodarstvo institucije i pravni sustav standardima EU, koji su u slučaju većine zemalja srednje, istočne i jugoistočne Europe znatno viši od nacionalnih standarda, pitanje priključenja EU postaje pitanje njihove sposobnosti da odgovore postavljenim političkim, gospodarskim i administrativnim standardima.
Slušanost i negativni uticaji turbo-folka
Miralem Mejremić
Od prvobitne ljudske zajednice do danas muzika je uvijek bila povezana sa povijesnim, društvenim, ekonomskim, političkim i kulturnim dešavanjima. Uvijek je zanimanje za muziku bilo dosta aktuelno zbog toga što je veoma rano utvrđena činjenica da muzika djeluje i pozitivno i negativno na psihu čovjeka, na njegove postupke i reakcije. Znameniti kompozitor i učenjak Abu-l-Hasan navodi pojedine muzičke ljestvice koje mogu biti dobre i štetne, zatim, Platon je uvjeren da djelovanje muzike zavisi od načina muziciranja kojeg diktiraju pojedine muzičke ljestvice. Historija muzike pamti da se muzikom uvijek moglo djelovati kako na pojedinca tako i na šire mase. U posljednje tri decenije na području muzike i njenog djelovanja na čovjeka bave se pored ljekara, psihologa, muzikologa, sociologa i lingvisti, fizičari i informatičari.
Upravljanje komunalnim otpadom na području općine Gračanica i mogućnosti primjene naprednih tehnologija
Goran Krstović, Hasan Mostarlić
Zbrinjavanje otpada, posebno komunalnog, u većini lokalnih zajednica predstavlja veliki problem. Lokalne vlasti prema svojim mogućnostima poduzimaju korake na rješavanju tog problema, iako iz godine u godinu, uzrokovan užurbanim razvojem, problem postaje sve veći. S druge strane, pristupajući rješavanju problema sa viših nivoa federalne i kantonalne vlasti su donijeli niz zakona i strateških odredbi.
zavičaj
O tradiciji sufizma u Gračanici
Smajo ef. Mustafić
Sufizam kao fenomen islamske duhovnosti i zbilje koji je odnjegovao muslimanski genij u višestoljetnoj tradiciji islama u široj kulturnoj, pa i vjerskoj javnosti još uvijek nije dovoljno poznat. Promocija i javno predstavljanje više knjiga h. šejh Mustafe ef. Čajlakovića iz domena islamske duhovnosti i sufizma početkom 2008. godine u Gračanici, povod je da se progovori nešto više i ukaže na značajnu tradiciju sufizma u ovom gradu.
Gračanlija, Ibrahim ef. Muftić – tuzlanski muftija od 1876. do 1878. godine
Esad Sarajlić
U godišnjacima „Salnamei-Velajeti Bosna“ za hidžretsku godinu 1293.,1294.,1295., odnosno za godine 1876.,1877. i za 1878., redovno se navodi ime Ibrahima ef. muftije u Tuzli. „On bi morao biti muftija tuzlanski i poslije okupacije Bosne 1878. godine bar koju godinu“. U vrtlogu austro-ugarske okupacije i borbi za odbranu Tuzle, bio je progonjen, pa se povukao. U to vrijeme bosanski pravoslavci, kao i vodeći politički krugovi iz Srbije, razvijaju propagandu o pripajanju BiH Srbiji. Tuzlanski muftija Ibrahim ef. Muftić (Ganibegović) usprotivio se takvim zahtjevima. Ako Bosna može da bira, bila mu je prihvatljivija varijanta pripajanja Austriji, smatrajući da će Austrija uspostaviti bolji red nego Srbija i Crna Gora. U Tuzli se povela akcija sakupljanja potpisa za priključenje BiH Austriji kao civiliziranoj evropskoj zemlji. Pored muftije, akciju za sakupljanje potpisa u Tuzli za podnošenje predstavke vodili su „ispred muslimana Šemsibeg Tuzlić, Ibrahim-beg Džindo, hadži Mehmed Tevfik ef. Azabagić, kadija Mehaga Imširović i Mehaga Bešlagić (Bešlaga)“. Poslije Ibrahim ef., na dužnost tuzlanskog muftije dolazi hadži hafiz Mehmed Tevfik ef Azabagić.
Porodična kuća Mujkanovića u Lukavici, na Delića Visu
Fikret Konjić
Porodična kuća Mujkanovića u Lukavici, sa dvorištem i pomoćnim zgradama pravi je mali etnološki park. Nalazi se u mahali Delići (na južnim padinama Delića visa, 499 metara nadmorske visine), u neposrednoj blizini džamije, koju mještani zovu “donja”, jer se nekoliko stotina metara naviše, nalazi još jedna, koju zovu “gornja”. Kuća je tipična bosanska “čardaklija”, smještena u sredini dvorišta koje zauzima površinu od oko 800 kvadratnih metara. Kuća je dimenzija 7 x 8 metara, pozicionirana tako da su strane kuće okrenute prema stranama svijeta, na podrumu od suhozida koji je oblijepljen zemljom, u južnom dijelu visok oko 180 cm, a na sjevernom i istočnom nešto više od jednog metra. Podrum se nalazi ispod pola kuće u južnoj polovici i ima zemljanu podlogu “tle”. Na podrum su podignuti prizemlje i jedan sprat (čardak ) od šepera, oblijepljenog zemljom. Krov je prvobitno bio od drvene šindre.
Damjan Blagojević, najmlađi partizan Gračanice
Omer Hamzić
Bio je jedan od rijetkih partizana koji gotovo nikada nije spominjao svoju partizansku prošlost. Imao je zaista sjajnu partizansku biografiju i samo zahvaljujući bogu uspio je iznijeti živu glavu iz rata. Ali nikada to nije želio da upotrebljava kao adut za građenje karijere, za sticanje društvenih privilegija itd. Za razliku od mnogih koji su svoju partizansku priču „dizali do neba“, on je uvijek otvoreno govorio da u to vrijeme ni sam nije znao u što ide. Taj dio svog života, svoje mladosti, čuvao je za sebe kao neku čistu, netaknutu privatnost. Istina, samo kada mu je bilo izuzetno teško, dakle kada bi mu „zagustilo“ u Sočkovcu ili kad je trebalo razmijeniti mišljenje o nekom krupnijem pitanju, tražio je mišljenje, a često i pomoć od nekih svojih ratnih drugova. Najviše povjerenja imao je u generala Franju Herljevića, svog ratnog komandanta, sa kojim se pod stare dane intenzivno družio.
prošlost
Islamska kulturna baština Gračanice i okoline
Rusmir Djedović
U prilici smo da široj javnosti, prije svega onoj koju zanima islamska kulturna baština Gračanice i okoline, detaljno predstavimo jednu vrlo važnu kulturnu akciju koja se tokom 1966/67. godine, odvijala unutar institucija Islamske zajednice Bosne i Hercegovine i Odbora u Gračanici. Radi se o sakupljanju i obradi kulturnog blaga muslimana Bosne i Hercegovine. Značajnu ulogu u provođenju te akcije imali su imami i džematlije, a naročito posljednji gračanički kadija Ibrahim ef. Mehinagić.
Okružna oblast Donja Tuzla pod upravom Fridriha von Foglara od 1894. do 1912. godine
Mina Kujović
Postupajući po članu XXV berlinskog mirovnog ugovora, Austro-Ugarska Monarhija je tokom druge polovine 1878. godine izvršila okupaciju Bosnu i Hercegovinu, a odmah zatim počela uspostavljati i učvršćivati svoju upravu i administraciju nad okupiranim područjem. Carskom odlukom od 9. marta 1879. godine, pri Zajedničkom ministarstvu financija osniva se posebno odjeljenje – Odjeljenje za poslove Bosne i Hercegovine, koje je preko Zemaljske vlade u Sarajevu upravljalo poslovima u Bosni i Hercegovini sve do 1818. godine i konačnog raspada Austro-Ugarske Monarhije. Zemaljsku vladu činili su zemaljski poglavar, civilni adlatus i šefovi odjeljenja. Zemaljski poglavar je bio titularni šef vlade, ali je vladom neposredno rukovodio civilni adlatus koji je bio neposredno podčinjen Odjeljenju za Bosanske poslove pri Zajedničkom ministarstvu finansija.
Izložba fotografija i dokumenata o čelnicima lokalne uprave u Gračanici (1858. – 2008.)–poticaj za dalja istraživanja
Omer Hamzić
Specifičan položaj i povijesni razvitak Gračanice i njezine okoline (sjedište kadiluka za vrijeme osmanske i kotara za vrijeme austrougarske vlasti, te sreza u vrijeme monarhističke Jugoslavije) dao joj je obilježje cjeline, koja je pogodna za znanstveno istraživanje bogatih regionalnih i lokanih povijesnih procesa u ovom dijelu Bosne. Drugim riječima u ovom gradu oduvijek se „obnašala“ neka vlast, kojom se dirigovalo iz Carigrada, Beča, Beograda ili Zagreba, najmanje iz Sarajeva, sve do ovih naših dana. Ali ta je vlast u svom kontinuitetu imala i neke svoje specifičnosti, nekad više, a nekad manje autonomije, takozvane „lokalne samouprave“. Tu su vlast obnašali neki čelni ljudi, postavljeni od neke više instance ili birani, istina rjeđe,voljom naroda. Ko su bili i kakvi su bili ti ljudi?
Iz prošlosti Matuzića, sjedišta današnje općine Doboj Jug
Miralem Begić
Prilikom istraživanja povijesti Matuzića, historičar Zavičajnog muzeja Doboj, prof. Brano Belić je 25. oktobra 1985. godine, u emisiji bivše JRT “Znanje-imanje“, koja se snimala iz Matuzića, rekao da su Matuzići dobili ime po Matuzama, a to je rodovsko ime doseljenika iz Crne Gore, najvjerovatnije iz graničnog područja prema Hercegovini. U Crnoj Gori i danas postoji naselje koje se zove Matuzi.
riječ
Književni stil i poetska funkcija u romanu “Derviš i smrt”
Tomas J. Batler
Meša Selimović je savremeni bosanski književnik koji je skoro dvadeset godina pisao relativno nepoznat. Pre “Derviša i smrti”, 1966, izdao je tri zbirke kratkih pripovedaka “Prva četa”, 1950, “Tuda zemlja”, 1962, “Magla i mjesečina”, 1965; i jedan roman “Tišine”, 1961. Pored ovog, objavio je zbirku članaka “Eseji i ogledi”, 1966, i završio je studiju o srpskom književnom jeziku “Za i protiv Vuka”.
Dvije pjesme o dva grada
Omer Ć. Ibrahimagić
Skica za portret sugrađanina–Hajrudin Junuzović
Osman Puškar
Sin majke Zahide i oca Mehmeda – Mehe, rođen 27.10.1934. godine u selu Malešići, gdje je proveo rano djetinjstvo, porastao i vratio se gradu Gračanici. Sasvim običan, a neobičan čovjek. Miran, a energičan. Tiho sujetan i strašno odgovoran. Zamorno vrijedan. Nadasve, pošten i prepoznatljivo, nenametljivo ambiciozan. Jednostavno, jedan od onih koji grade odnose reda, rada, stila, kulture i lijepog ponašanja. Nekada davno političar i vojnik, kratko vrijeme privrednik, menadžer, socijalni radnik i humanist, prosvjetitelj i drag učitelj, entuzijast i poslenik u kulturi i obrazovanju, amater i profesionalac, slikar za svoju dušu, a na radost onih koji slike vide. Čovjek čija je želja da grad kojem je posvetio, pa gotovo sav svoj život, bude ljepši, kulturniji, humaniji, europskiji, ali koji ima duh Bosne i miris ocvale trešnje. Mnogo toga mu se u životu ostvarilo, još više ostalo nedostižno.
Nove knjige
Tito i Bosna i Hercegovina, Zbornik radova, izd. Savez društava Tito u Bosni i Hercegovini, Sarajevo 2007.
U Sarajevu je u novembru 2006. održan Regionalni naučni skup “Tito i Bosna i Hercegovina”. Raif Dizdarević je, u Uvodnoj riječi, istakao dužnost vraćanja “objektivno i kritički – istorijske istine u znanje ljudi i u društvenu svijest, da se činjenicama suprotstavljamo svim krivotvorenjima i jednostranim ocjenama o tom vremenu i o Titovom doprinosu”. Organizator skupa–Savez društava Josip Broz Tito, uspio je da, u kratkom vremenskom roku, prikupi radove učesnika i objavi ih u posebnom zborniku. Naučne teme pozicionirane su po svojim sadržajima u sedam tematskih oblasti: “Tito, NOB i BiH”; “Državnost, ravnopravnost i nacionalno pitanje”; “Ekonomika i društveni razvoj”; “Međunacionalni odnosi i religija”; “Odbrana suvereniteta”; “Titova ličnost”; “Sjećanja”. Zbornik također sadrži pisane poruke i usmena gledišta izražena, u okviru diskusije, koja se odnose na teme i sadržaj navedenog skupa. On, uz različita kritička promišljanja, aktuelizira brojna pitanja i ukazuje na potrebu za daljim nastavkom organiziranja sličnih skupova o značajnim deiodeologiziranim temama iz novije historije.
Esad Sarajlić, Gradačac sa okolinom u prošlosti, BZK „Preporod“ Gradačac, 2008.
Rukopis knjige Esada Sarajlića Gradačac sa okolinom u prošlosti, obima 573 stranice, dijahronijski je strukturiran u sedam poglavlja: Najstarija prošlost i antičko doba; Srednji vijek; Osmanski period; Austro-ugarski period (1878.-1918.); Kraljevina SHS Jugoslavija (1918.-1941.); Školstvo; Stanovništvo. Naprijed su dati Riječ autora i Uvod, a pozadi Index imena, Literatura i Rječnik turcizama. Radi se o djelu izvanredne naravi i velikog društvenog i kulturnog značaja. U naučnoj klasifikaciji ovaj rukopis pripada tipu monografskih studija opšte i kulturne historije. Svoje monografske elemente on izražava u činjenici da se odnosi na opštu historiju jednog grada, Gradačca, i da su u istraživanju, opisivanju, analiziranju komentiranju njegove prošlosti prisutni svi relevantni monografski elementi, odnosno, općehistorijski pregled je dat kroz analizu političkog, ekonomskog, vojnog, administrativno-upravnog, obrazovnog, kulturnog, demografskog aspekta jednog naselja i njegovih ljudi.
Sead Dizdarević, Ustavno pravo, Planjax, Tešanj, 2007.
Kako piše autor u svom predgovoru, ova knjiga nastala je povodom dugotrajnih i opširnih rasprava o mogućim ustavnim promjenama u Bosni i Hercegovini. U njoj se na vrlo pregledan način rasvjetljavaju neka pitanja nivoa i razvoja ustavnog prava u susjednim i drugim evropskim i američkim državama, uz komparaciju uticaja tog savremenog ustavno-pravnog poretka sa prilikama u Bosni i Hercegovini. U traganju za mogućnošću kvalitetnijeg uređenja ustavnih odnosa u našoj zemlji, autor je više pažnje posvetio „osnovama ustavnog prava kao ključnim temeljima na kojim egzistira ustavno pravo u evropskoj i anglosaksonskoj praksi i, posebno, funkcionisanju organa državne vlasti.“ U poglavlju o razvoju ustavnosti u Bosni i Hercegovini autor posebno skreće pažnju na državno-pravni kontinuitet ove zemlje od njenog prvog pomena (u čuvenom spisu vizantijskog cara Konstantina Porfirogeneta „De administrando imperio“) do uspostavljanja nezavisnosti i državne suverenosti, odnosno ustavnog razvoja poslije 1990. godine.
Salih Jalimam, Duhova susretanja (historiografija), Hijatus, Zenica, 2006.
Rad autora Saliha A. Jalimama podijeljen je u pet segmenata: uvodni dio, djelatnost Dominikanskog reda, aktivnost katoličke crkve i dominikanaca krajem 13. i početkom 14. stoljeća u srednjovjekovnoj Bosni, zaključak, te bibliografiju i literaturu. U centralnom, trećem poglavlju – aktivnost katoličke crkve i dominikanaca – autor je dokumentovano obradio dolazak i djelovanje franjevačkog reda, sukob franjevaca i dominikanaca, te učvršćenje franjevačkog reda u srednjovjekovnoj bosanskoj državi.
Nijaz Omer, Đavo, mit i istina. Traktat o zlu, Bošnjačka zajednica kulture „Preporod“, Gračanica 2008.
Knjiga Đavo, mit i istina ili Traktat o zlu iscrpno tematizira intrigu prokletog šejtana kod jevreja, kršćana, hrišćana i muslimana, dakle, dominantno u duhovnom i kulturnom prostoru Evrope i prostoru istoka iz kojeg nam dolaze Tevrat – Stari zavjet, kanon Biblije, talmudska literatura, Novi zavjet i Časna knjiga Kur’an, t.j. objave monoteističkih religija.
Husein Šehić, Davni spomen (pjesme), Bosanska riječ, Tuzla 2008. godine
Sredinom aprila 2008. godine u Lukavcu se sakupila četa mala, ali odabrana – na Sedamnaestom memorijalu pjesniku Avdi Mujkiću. Memorijal je održan pod motom jednog od antologijskih Avdinih stihova:
Nema tebi umrijet, nek’ je jasno
Nema tebi da govore kako život
otkucava…
Atifa Dolinar-Terzić, Radi čovječenja do očovječenja (pjesme), „Grin“, Gračanica, 2006.
Poetski senzibilitet Atife Dolinar-Terzić sve više buja i dobija na snazi, što je vidljivo,evo, iz njene četvrte, istina, omanje zbirke poezije. U ovaj rukopis uvrštene su i n neke iz njenih prethodno objavljenih knjiga, ali to ne narušava kompoziciju ponuđenog rukopisa niti tematsku cjelinu poezije. I ove pjesme su prirodan nastavak njenoj do sada tri objavljene zbirke stihova: Tekbirima kosmos odjekuje (Sarajevo, 1966.), ,Na nebu zasja zvijezda nova i Sehara moje majke, objavljene 2000. godine u Sarajevu.
Hajrija Bećirović, Istina života (poezija), Planjax, Tešanj 2007.
Ovo je deseta po redu pjesnička knjiga gračaničkog pjesnika Hajrije Bećirovića (rođen 1945.), koji se počeo javljati u štampi i periodici od 1961. godine. Pore samostalnih stihozbirki, zastupljen je i u brojnim zajedničkim knjigama i zbornicima,a u poznim godinama, kada je potpuno izgubio vid, pokazao se kao vrijedan književni i kulturni aktivist organizacije slijepih i slabovidnih lica Tuzlanskog kantona.
Ahmed Spahić, Političko organizovanje na putu islama, BZK „Preporod“, Gračanica 2008.
U ovoj knjizi autor osjeća i promišlja aktualno bosanskohercegovačko stanje pasivnosti i ravnodušnosti. On reagira na to već izvjesno vrijeme: odlukom da je sazrelo vrijeme za novu političku snagu koja će biti vođena duhom islama, deklaracijom o Narodnoj islamskoj stranci, intervjuima i razgovorima i, konačno, ovom knjigom. Logičan je to rezultat dvadeset godina autorovog bavljenja društvenom situacijom i političkim organiziranjem Bošnjaka u Bosni i Hercegovini. Još od kasnih osamdesetih Ahmed Spahić neumorno se zanima za dobro muslimana i Bošnjaka, a nakon prijelomne devedesete godine i zaživljavanja novog političkog poretka, politički se aktivno zalaže i radi na ostvarivanju ideja koje su u startu imale islamski predznak.
listovi…
Listovi gračaničkog kalendara od 25.11.2007. – 30.04.2008.
Omer Hamzić
29. 11. 2007.
33. sjednica Općinskog vijeća Gračanica: na pomolu rješenje već zaboravljene (promašene?) investicije Privredno-kulturno-sportskog centra (PKSC) u Gračanici i fiskulturne sale za gračaničke srednjoškolce, podrška vijećnika Poslovnoj zoni „Širbegović“
Pitanje izvođenja nastave fizičkog odgoja (sportske sale) za srednjoškolce u Gračanici, ostalo je, neriješeno, takoreći, od osnivanja tih škola. Nakon zastoja i obustave dalje gradnje Privredno-kulturno-sportskog centa (PKSC) na Bazenu, čija je fiskulturna dvorana bila namijenjena i za izvođenje nastave fizičkog odgoja gračaničkih srednjih škola, to se pitanje još više zakomplikovalo a njegovo konačno rješenje prolongiralo u nedogled.
dodatak
Glosar novih autora
povodom
Povodom Okruglog stola „O književnom djelu Zlatka Dukića“
Redakcija
U pripremi ovog broja našeg časopisa imali smo namjeru da redovnu rubriku „Riječ“, popunimo odlomcima iz nekih neobjavljenih rukopisa književnika i publiciste Zlatka Dukića, našeg stalnog saradnika iz Tuzle i da uz te tekstove, kako je i uobičajeno, priložimo informaciju ili neki pregledan siže o njegovom književno-publicističkom opusu. Ali odmah u startu, suočili smo se sa činjenicom da „tako nešto“ nije napisano i da se tim golemim književnim, pa i publicističkim opusom niko do sada na ovaj način nije bavio. Kao redakcija, imali smo dvije mogućnosti: ili objaviti Dukićeve neobjavljene tekstove bez ikakvih propratnih objašnjenja, informacija i komentara i tako učiniti presedan i odstupanje od koncepcije i profila spomenute književne rubrike ili potpuno odustati od našeg plana i potražiti neke druge sadržaje za književnu rubriku našeg časopisa, za što opet nismo imali dovoljno vremena. U traženju rješenja, ipak smo odlučili da ne odustajemo od Dukića. Pozvali smo nekoliko autora da za naš časopis napišu svoje viđenje tog golemog književno-publicističkog opusa ili pojedinih njegovih segmenata. Tako se rodila ideja o nekom okupljanju ili okruglom stolu na kojem bi se govorilo o književnom djelu Zlatka Dukića. U međuvremenu, tu je ideju podržao i načelnik Općine Gračanica Nusret Helić. To bi bio odgovor na pitanje otkuda Okrugli sto o Zlatku Dukiću u Gračanici, koje se u nekim slučajevima postavljalo ne baš s dobrom namjerom.
Nakon izvršenih organizacionih i drugih priprema Okrugli sto pod naslovom „O književnom djelu Zlatka Dukića“, održan je 14. 11. 2007. godine u Gračanici. Skup je „uklopljen“ u program manifestacije „Dani knjige“ u organizaciji Bosanskog kulturnog centra u Gračanici. Svoje referate su prezentirali: mr.sc. Omer Hamzić, književnik Atif Kujundžić, dr. Srđan Vukosavljević i mr. sc. Anisa Avdagić. Odlomke iz Dukićeve proze govorio je mladi glumac iz Tuzle Irfan Kasumović. Više diskutanata upotpunilo je sadržaj ovog skupa.
Budući da ovaj broj našeg časopisa tematski vezujemo za ime Zlatka Dukića, odlučili smo da ga „otvorimo“ sa jednim njegovim aktuelnim komentarom (rubrika „Povodom“, u kojoj se susrećemo za novinarom Zlatkom Dukićem), u rubrici „Riječ“ donosimo odlomke iz njegove neobjavljene proze (odlomak iz romana, jednu kratku priču, te prikaze nekoliko knjiga), kojom ilustrujemo njegovo književno stvaralaštvo. Referate i odabrane diskusije sa Okruglog stola „O književnom djelu Zlatka Dukića“ objavljujemo u posebnom dodatku ovog broja našeg časopisa.
Komentatorov komentar komentarisanja komentatorovih komentara
Zlatko Dukić
Osim što je manje-više jasno, dakle “do bola” evidentno, da je komentar kao novinarski žanr uglavnom uredno protjeran iz naših medija, izgleda da je to i jedino jasno u novonastaloj slici. Sve drugo je drastično nejasno. Pogotovo to zašto se desila ova “čistka” i, konačno, šta joj je cilj (zatupljivanje?), a šta posljedica (zadovoljavanje postojećim, netalasanje, dakle nerazmišljanje o onome što nam rade i o onima koji nas rade?). Ni mnogo prilika, ni mnogo prostora za upuštanje u ovu temu, osim za nagađanje o svemu tome, u nas danas, jednostavno, nema. Najmanje ih je u novinama. O elektronskim (lokalnim) medijima – da se i ne govori…
teme
Struktura stanovništva gračaničke općine i njena izmjena u drugoj polovini 20. i početkom 21. stoljeća
Damir Džafić
Struktura (sastav) stanovništva je posljedica njegovog ukupnog prirodnog i mehaničkog kretanja, ali je istovremeno i faktor koji utiče na ta kretanja. Struktura stanovništva se formira pod uticajem bioloških, socijalnih, kulturnih i drugih faktora, a promjene u strukturi stanovništva odraz su promjena tih faktora. Osnovni ciljevi izučavanja strukture stanovništva su: deskripcija, utvrđivanje tendencija u promjenama, uzroci promjena i faktori koji utiču na promjene, proučavanje zakonomjernosti i stvaranje mogućnosti za prognoziranje promjena i budućih struktura, proučavanje veza i međuzavisnosti struktura i kretanja stanovništva itd. Zbog toga “struktura stanovništva predstavlja važnu i složenu problematiku čije proučavanje omogućuje da se uoče karakteristike i izvuku zaključci o sadašnjem stanju i potencijalnim mogućnostima stanovništva u ekonomskom razvoju.”
Bitka na Visu – usmena historija
Edin Šaković
Bitka na Visu predstavlja jedan od najznačajnijih događaja iz perioda odbrambeno-oslobodilačkog rata 1992.-1995. na prostorima općine Gračanica i šire regije, ali ujedno i jedan od najznačajnijih historijskih datuma u našoj lokalnoj povijesti uopće. Danas, kada obilježavamo trinaestu godišnjice od oslobađanja Visa, najdominantnije kote na Trebavi i jednog od najzloglasnijih agresorskih utvrđenja u ovom dijelu Bosne, prezentiramo projekt pod radnim naslovom “Bitka na Visu – usmena historija”. Nosioci projekta su Redakcija Časopisa za kulturnu historiju – „Gračanički glasnik“ i Bosanski kulturni centar u Gračanici.
zavičaj
Sjećanje na vašer u Gračanici šezdesetih godina 20. stoljeća
Fikret Konjić
Tradicija održavanja vašera u Bosni i Hercegovini je veoma duga i proteže se u daleku prošlost, u vrijeme srednjeg vijeka, pa i ranije. Robna razmjena kao najstariji oblik trgovine obavljala se na određenim lokacijama u naseljenim mjestima. Sa pojavom novca kao sredstva za plaćanje, trgovina i razmjena dobara dobila je organizovaniji oblik. U većim naseljima i na raskrsnicama značajnijih puteva počinju se organizovati redovni pazari, određuju se stalni pazarni dani (najčešće sedmični), kao i proljetni, ljetni i jesenski vašeri (godišnji pazari). Kako je svako veće naseljeno mjesto nastojalo da ima svoj vašer, interes trgovaca bio je da se ne poklapaju datumi njihovog održavanja. Birali su se uglavnom značajni datumi iz tradicionalnog narodnog ili vjerskog kalendara tako da se nadaleko znalo kada se u kojem mjestu održava vašer.
Bajrići iz Donje Lohinje
Rusmir Djedović
Naselje Lohinja koje se naslanja na grad Gračanicu sa istočne strane postoji još od srednjeg vijeka. Redovno se spominje od 16. stoljeća (1528., 1533., 1548. godine), zatim kroz cijeli osmanski period, a naseljeno je muslimanskim i nemuslimanskim stanovništvom. Tek iza Drugog svjetskog rata se razdvaja na dva dijela (naselja), Donju i Gornju Lohinju.
Likovi zavičaja – prvi komunisti Gračanice: Velimir Šuput, Kemal Prohić, Mustafa Ustavdić
Omer Hamzić
Velimir Velo Šuput je rođen je 1918. godine u Kotorskom kod Doboja. Majka mu je umrla osam dana poslije porođaja, pa je odrastao kod djeda i bake u Gračanici. Njegov ujak Dimitrije Jovanović, koji je za vrijeme i poslije Prvog svjetskog rata i Oktobarske revolucije, proveo u Rusiji skoro 4 godine, postao je ubijeđeni komunista, pa je ljubav prema toj zamlji prenosio i na svog mladog sestrića. Bio je pekar, a kasnije gostioničar, prilično imućan.
prošlost
Mjesto i značaj Gradačca u srednjovjekovnoj Bosni i njenoj teritorijalnoj organizaciji
Nedim Rabić
Gradačac spada u one gradove u Bosni i Hercegovini, čija starija prošlost nije dovoljno istražena. Zato nema ozbiljnijih historiografskih radova iz tog perioda. Djela kao što su npr. “Visoko i njegova okolina” Pave Anđelića ili u našem bližem susjedstvu “Modriča i okolina” Milenka S. Filipovića, o Gradačcu ne postoje. Ipak treba izdvojiti jadan vrijedan rukopis Muhameda Hadžijahića i Teufika Imamovića kao pokušaj izrade monografije Gradačca. O periodu prahistorije i antike u njemu je napisana tek jedna i po stranica (sa velikim proredom), a o srednjem vijeku jedva pet – i to je sve što je do sada napisano o Gradačcu iz tog perioda. Članci u periodičnim časopisima koji se konkretno odnose na ovu problematiku ne postoje. Kao što se može zaključiti, zanimanje za Gradačac iz predosmanskog perioda pokazao je jedino Hadžijahić.
Prva organizacija KPJ u Gračanici i njeno antifašističko djelovanje u toku Drugog svjetskog rata – od osnivanja, u proljeće 1941., do raspuštanja, u jesen 1944. godine
Omer Hamzić
Dugo vremena poslije Drugog svjetskog rata postojanje i djelovanje partijske ćelije u Gračanici nije se ni spominjalo. Ni danas nemamo relevantne i na činjenicama zasnovane ocjene o realnoj političkoj snazi i uticaju komunista i socijalista u Gračanici, te njihovim stvarnim učincima na lokalnoj političkoj sceni između dva svjetska rata i u toku samog rata. O prvoj partijskoj ćeliji u Gračanici mišljenja su bila podijeljena: od potpunog minimiziranja i negiranja njenog postojanja, pa do pretjerivanja i glorifikacije uloge i zasluga njenih članova, ali i onih koji su bili u njihovoj blizini. Zvanična ocjena o tome se nije saopštavala iz više razloga, čak ni poslije kampanje prikupljanja izjava i sjećanja iz NOB-a i revolucije, od 1965. do 1970. godine. Pri tome je deblji kraj izvlačila historija kao nauka da bi što bolje prolazila aktuelna politika i ideologija. U slučaju Gračanice, bilo je i nekih lokalnih specifičnosti. Memoarska knjiga Todora Vujasinovića, prvog komandanta ustaničkih snaga na Ozrenu, pod naslovom „Ozrenski partizanski odred“, pojavila se 1952. godine, kao prva publikacija te vrste u Bosni i Hercegovini. Kako se njen autor i u ratu i poslije rata nalazio na visokim državno-partijskim funkcijama, knjiga je doživjela veliku popularnost, pa je štampana u još dva izdanja. Čitala se i tumačila kao jedina istina o ratu na ovom prostoru. Služila je kao glavni dokaz revolucionarne, komunističke prošlosti Ozrena i tako „zaklonila“ (prikrila) njegovu ulogu u četničkom pokretu tokom Drugog svjetskog rata, iako to možda ni sam autor knjige nije želio. Preuveličavanje partizanstva i zamagljivanje četništva na Ozrenu odvijalo se paralelno sa preuveličavanjem ustaštva u Gračanici i njenoj okolini. Tako se stvarala svijest o partizanskim zaslugama Ozrena i ustaškoj krivici Gračanice. Negativne reperkusije u društveno-ekonomskom razvoju Gračanice, bile su posljedica tih stereotipa.
riječ
Plava koverta
Zlatko Dukić
Dočekala ga je nestrpljiva, nervozna, sva usplahirena. Pogledom je pitala šta je uradio, da li je uspio… Riječi nisu bile potrebne, a nije se ni usuđivala da ih prevali preko jezika… Po natuštenom izrazu njegovog lica, lako i brzo je zaključila da, ponovo, s ljekarima nije dobro prošao…
Golootočki sužanj
Zlatko Dukić
Nikad se dotad Doktor nije osjećao bjednije i jadnije. Tih nekoliko podrumskih sati, koliko je proteklo od njegovog dovođenja do svitanja, bio je samom sebi jedna vrsta inspiracije, koja je bila dovoljna samo za povraćanje. Mučnina, koja se u njemu naglo nakupila i gusto koncentrisala, imala je izgled, ukus i miris posve iracionalne, dotad nepoznate, potpuno nerealne, bezmalo zrakoprazne nemoći i beznačajnosti. Ostavljen u mračnoj, memljivoj i vlažnoj podrumskoj prostoriji, dimenzija – metar i po sa dva, sam i bačen, odjednom je bio prisiljen na to da samom sebi prizna da je načisto s tim kako se počinje rušiti sav njegov dotadašnji svijet. Sve ono u šta je vjerovao, za šta se zalagao, čemu se posvećivao.
Koloristički i estetski uzleti u slici i voluminozni zahvati vitaliteta u skulpturi Boška Kućanskog
Atif Kujundžić
Sve je prejako i sve prelijepo na slikama Boška Kućanskog u ciklusima Djevojke mlade i lude i Somnambulne jahačice, ali i inače. Slike su rađene kombiniranim tehnikama, za Kućanskog prepoznatljivim crtežom i bojama. Dakako, i njihova nominacija je takva. Sama eksplikacija doživljaja u sliku javlja se kao nužnost umjetničkog iskaza. To što Kućanski želi reći, ne može drugačije naslikati, jer, uistinu, to tako izgleda u našem ambijentu, životima i poimanju. Zato se hiperbola, kao figura i mogućnost pretjerivanja u postupku i izrazu javlja radi dosezanja estetske mjere koja će u igri, adekvatno odgovoriti stvarnosti i životu, estetski iznivelirati umjetnički doseg kao odgovor stvarnosnom izazovu.
Nove knjige
Zlatko Dukić, Noć puna mraka (roman), PrintCom, Tuzla 2006.
Rukopis romana Noć puna mraka. samim svojim naslovom ne ukazuje da se radi o futurističkom i intrigantnom štivu, ali se već na početku vidi da, autorskim poimanjem i sadržaja i strukture teksta zavređuje posebnu pažnju. Ako se, pri tome, doda i činjenica da je autor romana Zlatko Dukić jedan od veoma intrigantnih novinarskih i književnih stvaralaca, u prostoru bosanskohercegovačkog ambijenta, realno je pretpostaviti da je riječ o tekstu, koji će svojom dubioznošću prodrijeti do osjetljivih segmenata jednog društvenog realiteta i nastojati da ih secira do najsitnijih detalja i strukturno (ne)razobliči.
Ibrahim Đonlagić, Dogovor (rasprava), Maunagić d.o.o. – mauna-Fe, Sarajevo 2006.
Neveliki dvodijelni rukopis autora Ibrahima Đonlagića, naslovljen kao Dogovor, nema teorijskih ambicija i više poprima smisao jednog praktikuma, čija bi zadaća bila da svoje korisnike i najširu javnost opomene i metodološki educira u traženju bezbolnog puta izlaska iz ozbiljne bosansko-hercegovačke krize, koju detektira kao zabrinjavajuću rezultantu evidencije čitavog registra socijalno-ekonomskih indikatora, kao što su: … pad broja stanovnika; pad broja zaposlenih; rast vanjskog duga; rast unutarnjeg duga; rast budžetskog deficita; rast trgovinskog deficita; rast broja krivičnih i prekršajnih djela; rast broja neriješenih krivičnih i prekršajnih djela.
Dr. Amir Baraković, Opća geologija (udžbenik), Rudarsko-geološko-građevinski fakultet Tuzla, 2007.
Ovo je nešto izmijenjeno i dopunjeno autorovo izdanje prvog cjelovitog i sveobuhvatnog udžbenika „Geologija“, koje je izašlo na bosanskom jeziku 2000. godine. Namijenjeno je prvenstveno studentima rudarsko-geoloških i prirodno-matematičkih fakulteta kao i studentima građevinskih, šumarskih i poljoprivrednih fakulteta na kojima se izučava geologija. Knjiga (obima 372 stranice) obuhvata standardno geološko gradivo koje se na predavanjima i uz pomoć literature može proširivati u skladu sa brzim napretkom geologije kao nauke. Pišući ovaj udžbenik, autor je nastojao gradivo povezati tako da se dobije zaokružena i povezana cjelina prilagođena nastavnom planu i programu iz predmeta „Opća geologija“, koja se sluša na Rudarsko-geološko-građevinskom i Prirodno-matematičkom fakultetu Univerziteta u Tuzli.
Grupa autora, Svevremeni Šop, Zbornik radova sa skupa „Međunarodni susret s bosanskim filozofom Nikolom Šopom (1904. – 1982.)“, Rim, 9. 12. 2005., uz 25. obljetnicu smrti Nikole Šopa, Kreševo, 2007.
Zahvaljujući Književnoj fondaciji/zakladi „Fra Grgo Martić“ iz Kreševa, koja ove godine dodjeljuje istoimenu književnu nagradu, štampani su i uvezani i prigodan Zbornik radovi sa Međunarodnog susreta o bosanskom filozofskom pjesniku Nikoli Šopu, koji je održan u Rimu 9. januara 2005. godine. „Susret je idejno osmislila i organizirala Fedora Ferluga – Petronio, redovni profesor hrvatskog i srpskog jezika i književnosti na Sveučilištu u Udinama, koja već dugo vremena proučava književno stvaralaštvo tog izuzetnog pjesnika (rođen u Jajcu, 1904., umro u Zagrebu 1982. godine), čija je stota obljetnica rođenja obilježena 2004. godine i kojeg se može smatrati vrhunskim predstavnikom metafizičkog pjesništva ne samo bosanske i hrvatske književnosti nego jednim od vodećih metafizičkih pjesnika u europskim okvirima.“
Dr. Izudin Kešetović, dr. Dženan Đonlagić, Javne finansije, „Grin“, Gračanica 2007.
Knjiga pod naslovom „Javne finansije“dr. sc. Izudina Kešetović, profesora na Ekonomskom fakultetu u Tuzli i dr. sc. Dženana Đonlagića docenta na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu namijenjena je studentima ekonomskih i pravnih fakulteta, kao i drugih fakulteta iz oblasti društvenih nauka, u okviru nastavnih predmeta na dodiplomskom i postdiplomskom studiju. Pri tome se misli na postojeći koncept nastavnih disciplina finansija, javnih finansija, finansija i finansijskog prava.
Amir Mašić, Uz malo rime pogodi ime (pjesme), Bošnjačka zajednica kulture „Preporod“ Gračanica 2007.
Ovom zbirkom dječjih pjesama Amir Mašić ulazi u zrelu fazu svog stvaralaštva. Rođen je 1944. godine u Brčkom, od svoje druge godine živi u Gračanici i radi kao učitelj. Do sada je objavio pet knjiga poezije: „Bosna se porobit ne da“, „Tamo pod suncem“, „Na trenutak prošlost nek se vrati“, „Ti si vječna sevdalinko“ i „Čarobni svijet knjige“. Svojom najnovijom, šestom po redu, poetskom zbirkom, autor pokazuje da sve bolje „razaznaje“ jezik metafore za djecu, koju u obilju donosi u svojim pjesmama. Dok čitamo tu poeziju imamo osjećaj kao da negdje iz daleka čujemo Vivaldijeva „Četiri godišnja doba“. Ti stihovi zrače humanošću i emocijama… Kao da nas pjesnik poziva za „svoj pjesnički stol da s njim u društvu, i s djecom, popijemo poslijepodnevni čaj.
Zlatko Dukić, Novinar (roman), PrintCom, Tuzla 2006.
Čovjeku od radoznalosti i ukusa veoma je zabavno da se suoči s knjigama Zlatka Dukića, najplodnijeg pisca u Bosni i Hercegovini. Namjerno kažem knjigama iz jednostavnog razloga što su danas žanrovske definicije veoma rastegljive i klasičnoj teoriji književnosti nepoznate. Među dvadeset njegovih ostvarenja, ima i romana rađenih prema standardnim kriterijumima, ali i knjiga s inovativnim svojstvima. Ova posljednja, koja opravdava ocjenu iz početne rečenice prikaza, nazvana je Novinar – roman iz iskustva, što bi moglo da navede na pogrešan zaključak kako je to neka vrsta autobiografske kopije. Treba, međutim,odmah poreći takvu pretpostavku, mada tekst jeste novinarskog karaktera, dobrim dijelom i po prosedeu, ali i po tematskom odabiru.
Zlatko Dukić, Drugo stanje (roman), PrintCom,Tuzla 2007.
Zlatko Dukić je pisac posebnog senzibiliteta, pero koje je više od tri decenije prisutno na bosanskohercegovačkoj književnoj sceni, sa mnoštvom knjiga iza sebe i, vjerujem, mnoštvom ispred sebe. Iako već dokazan kao dobar i veoma plodan pisac, on se već godinama čitaocima predstavlja sa sve boljim i boljim naslovima, dokazujući da svoju priču još nije ispričao do kraja, da tu ima još mnogo čega dobrog da se kaže. Njega i ne treba posebno predstavljati, jer ko se imalo razumije u savremene književne tokove, teško da nije naišao na njegovo ime. Dukić živi ovdje, sa nama, i pomno prati i pretače u literaturu sve ono što nam se dešava u ovo smutno i kokuzno vrijeme. Sve naše ratne, poratne i tranzicijske muke obilježio je romanima. A to, priznaćete, ne može svako. Pojavu, zbivanje, neki društveni lom – sve to Dukić „začas“ smjesti između korica novog romana.
Faruk Hadžić, Muhamed Buljubašić, Kazivanje o Grapskoj 1548. – 2007., Planjaks, Tešanj 2007.
Strašni, a ponekad i nevjerovatno neljudski su pokušaji uništenja Zemlje Bosne, Bosanaca i bosanskog duha, kojim je Bosna i Hercegovina izložena stoljećima, pa i milenijima. Jedno od naselja koje simbolizira stradanje Bosne u najnovije doba, dakle krajem 20., a na pragu 21. stoljeća je Grapska kod Doboja. Često su stradanja Bosne i Bosanaca ostala nedovoljno poznata ili čak potpuno nepoznata. Takođe je duga i bogata kulturna historija brojnih kutaka Bosne i Hercegovine vrlo slabo istražena i do danas je ostala malo poznata u nauci i javnosti. Zato je potpuno u pravu poznati historičar Enes Pelidija, kada u recenziji knjige o kojoj namjeravamo dati nekoliko podataka, između ostalog kaže: „O prošlosti Bosne i Hercegovine, te njenih brojnih mjesta do druge polovine 20. stoljeća veoma se malo i nedovoljno znalo.“
Fikret Ahmetbašić, Uloge kratkotrajnih krugova (pjesme), BZK „Preporod“, Gračanica 2007.
Ahmetbašić pripada onim pjesnicima koji kreiraju vlastitu formu koja prirodno proizlazi iz njegovog pjesničkog svijeta i iz potrebe da se izrazi. Mada se na prvi pogled čini banalan, pjesnik se nameće slikama, neusiljeno, spontano i iskreno. Ahmetbašić nije od onih pjesnika u čiji svijet ulazimo tek nakon mnogih čitanja i iščitavana. On je pitak, prohodan i surovo jasan, oslobođen stega svega i ničim sputan. To je ono oslobođenje što nam ga donosi djetinje iskrena poezija, koja nam omogućava da živimo i u ovakvom nesavršenom svijetu kakav je naš. Ne treba se zato Ahmetbašić pitati u jednoj svojoj pjesmi: „Da li hod ima smisao?“ On je prohodao u nama, otvarajući vrata jednog drugog svijeta.
Alaga Dervišević, Bošnjaci u dijaspori: historija, problemi, analize i perspektive, Knjiga prva, Bosanska riječ, Sarajevo, 2006.
Bosansko-hercegovačka historiografija, osobito ona sa kraja prošlog i početka ovog stoljeća je postigla zapažene rezultate u izučavanju naše historije, ali joj nedostaju istraživački radovi koji se odnose na bošnjačke iseljenike. Kad je riječ o iseljavanju Bošnjaka, uglavnom, je pisano o njihovom iseljavanju u Tursku nakon austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine 1878. godine. Knjiga Bošnjaci u dijaspori je jedna od rijetkih koja se odnosi na istraživanje bošnjačke dijaspore, odnosno Bošnjaka koji su posljednjih decenija napustili Bosnu i Hercegovinu iz raznih razloga, a najviše zbog ratnih i poratnih dešavanja nakon 1992. godine.
Jiri Kudela – Branka Dimitrijević, Karel Parik 1857. – 1942. – Čeh koji je gradio,evropsko Sarajevo (monografija), Ambasade Češke republike u Bosni i Hercegovini i Muzeja Sarajevo, 2007.
Nakon austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine, 1878. godine, Česi i Bosanci i Hercegovci su živjeli gotovo četrdeset godina u zajedničkoj državi Austro-Ugarskoj Monarhiji. U Bosnu i Hercegovinu su dolazili, osim čeških vojnika, češki činovnici, tehnički stručnjaci, učitelji, ljekari, muzičari, zanatlije i kvalificirani radnici. Među njima su bili i brojni arhitekti koji su projektirali niz reprezentativnih zgrada po cijeloj Bosni i Hercegovini i, često, kao službenici Građevinskog odjeljenja Zemaljske vlade, nadzirali njihovu gradnju.
Osman Hadžić, Klokotnica, BZK Preporod, Doboj Istok, 2007.
Naselje Klokotnica, koje se nalazi u općini Doboj Istok je srediste i najveće naselje te općine. Ujedno, to je vjerovatno i najstarije naselje tog područja, a sa istim nazivom i na istom teritoriju zasigurno postoji jos od srednjeg vijeka.
listovi…
Listovi Gračaničkog kalendara od 4. 5. 2007. do 25.11.2007.
Omer Hamzić
9. 5. 2007.
Gračanica proglašena Evropskim gradom u BiH za 2007. godinu
Centralnu manifestaciju obilježavanja Dana Evrope u Bosni i Hercegovini pod nazivom “Bosna i Hercegovina za Evropu”, Evropski pokret u Bosni i Hercegovini ove godine organizovao je u Gračanici. Osim Gračanice, pokrovitelji manifestacije bile su općine Zenica, Žepče i Zavidovići, zatim Radio Federacije Bosne i Hercegovine, a manifestaciju je podržala i ambasada Slovačke Republike u Sarajevu.
dodatak
Okrugli sto “O književnom djelu Zlatka Dukića”
Kultura je kontinuitet života i rada i jedina stvarna povijest čovječanstva. Prema tom kontinuitetu smo obavezni kao prema instanci kojoj ćemo htjeli ili ne htjeli položiti račune.
Prihvatimo li barem ovlaš i makar općenito, kako je čovjek u jednakoj mjeri rezultanta nasljednih osobina, odgoja, obrazovanja i društvenog miljea kao njegov kontekst, dobijamo mjeru bitnu za živi kontekst i, ne može nam, nikako, biti neinteresantno zašto je neko pisac, novinar, slikar, glumac, klavirist, zašto je neko umjetnik, nasuprot svim mogućim praktičnim i produktivnim opcijama života i stjecanja.
Dakle, zašto je i kakav jeste bilo ko od nas i, zašto je takav kakvoga ga vidimo, Zlatko Dukić, čovjek, novinar, spisatelj? Usprkos svim očiglednostima, odgovor nije ni najmanje jednostavan. Zapravo, ne postoji čovjek koji živi i radi pola stoljeća, a da ne zavrjeđuje uvid, čak temeljno skeniranje koje će iscrtati konfiguraciju njegove pojave i njegovoga djela, koji ne zaslužuje toliko ljudske pažnje svojih suvremenika.
Časopis za kulturnu historiju Gračanički glasnik nakon dvanaest godina kontinuiranog izlaženja i 24 broja na preko 4.000 strana teksta, drži se čak obaveznim da učini takav zahvat prema nekim pojavama. Ovaj put, u fokusu je čovjek, novinar i književnik Zlatko Dukić.
(Iz izlaganja književnika Atifa Kujundžića na Press konferenciji, 13. 11. 2007. u Tuzli povodom organizovanja Okruglog stola „O književnom djelu Zlatka Dukića“)
Pozdravna riječ, Nusret Helić, načelnik općine Gračanica
Dozvolite mi da vas sve skupa pozdravim, da našim gostima zaželim dobrodošlicu i da izrazim svoje zadovoljstvo što se ovaj Okrugli sto organizuje ovdje kod nas u Gračanici, u prvom redu zato što poštujem i cijenim književno stvaralaštvo i ukupan društveni angažman književnika i novinara Zlatka Dukića. Drago mi je da je Gračanica, evo, zahvaljujući ljudima okupljenim oko časopisa „Gračanički glasnik“ i uz podršku BKC-a, domaćin ovom skupu i što baš na ovakav način i na ovom nivou otvaramo priču o velikom spisateljskom opusu Zlatka Dukića, koji nesumnjivo to zaslužuje.
Ovaj Okrugli sto upotpunjuje i znatno obogaćuje ovogodišnji program manifestacija povodom mjeseca knjige u Gračanici. Naša je želja da slične skupove organizujemo i u narednom periodu s ciljem da, s jedne strane, što više približimo književno stvaralaštvo naših poznatih pisaca čitalačkoj publici, a s druge, da podstaknemo i potpomognemo stručnu valorizaciju tog stvaralaštva. Na taj način želimo se odužiti našim književnicima i umjetnicima, odati im zasluženo priznanje i podstaknuti kritičku misao uopće, a ujedno obogatiti takozvanu kulturnu ponudu u našem gradu. Trudimo se, dakle, da i u oblasti kulture i kulturnog stvaralaštva gradimo imidž Gračanice koji ona ima u oblasti biznisa i poduzetništva. Imamo materijalne i kadrovske kapacitete i sigurni smo da ćemo u tome uspjeti. Još jednom želim puni uspjeh ovog skupa.
Zlatko Dukić (i) književnik i novinar
Omer Hamzić
Zlatko Dukić pripada mlađoj generaciji bosanskohercegovačkih pisaca, koja se pojavljuje na društvenoj sceni devedesetih godina prošlog stoljeća, u vrijeme (ne)demokratskih promjena i raspada jugoslovenske države. U želji da utiču na što bržu pluralizaciju društvenih odnosa, neki pisci iz te generacije „ulaze“ u novine i brzo postaju ugledni komentatori aktuelnih društvenih zbivanja, ogledajući se u skoro svim žanrovima novinarske analitike (stvaralaštvo novinarskog mišljenja) i novinarske beletristike: političke analize i komentari, kritički osvrti i kulturološki eseji, putopisi i feljtoni, crtice i reportaže itd. Rasipajući po novinama “svoj talent književnika“, ti su pisci bili uvjereni da će nakon rušenja komunističkog totalitarizma „osvanuti“ demokratija.
Zlatko Dukić, novinarska i spisateljska pojava – fenomenološka skica
Atif Kujundžić
Ključ razumijevanja i stvarnu intenciju spoznavanja pojave i djela, novinara i književnika Zlatka Dukića, nudi i već ovlašna fenomenologijski orijentirana recepcija, koja uvažava osobenosti i autonomiju djela i autora. Dukićevo književno djelo i doista, rijetka inventivno-kreativna i humanistička energija ovoga autora, neporecivo su jedno ili dijelovi istog do mjere, pa ih je najcjelishodnije i tumačiti jedno drugim. To biva i osnovnim kriterijem razaznavanja njihove međusobne uvjetovanosti i višeslojne strukture koja ima prirodno i produženo uporište u ambijentu koji ih /i autora i djelo/ producira, a u kojemu oni, povratno djelujući, bivaju značajan korektiv sadržaja, smisla i slike.
Neposredno i književno iskustvo kao demijurg dramskog teksta Zlatka Dukića
Srđan Vukadinović
U cjelokupnom čovjekovom iskustvenom bivstvujućem toku postoji neposredno i stvaralačko iskustvo. Kada je u pitanju nastanak dramskog teksta, dominantno i opredjeljujuće je književno iskustvo. Književne forme, a pogotovo dramski tekst, su neprestana reciklaža ideja, motiva, sižea, mitova. Reciklažu ideja konstituišu u književnoj formi teksta neposredni iskustveni događaji pretočeni u umjetničku viziju njihovog doživljavaoca, koji je nužno u većini slučajeva, mada to ne mora biti i pravilo, i autor dramskog teksta. Spoj neposrednog i književnog iskustva je perpetum mobile vječne književne mašine koja se podjednako napaja i hrani i životom, a i samim sobom. Jedan je način na koji neposredno iskustvo ulazi na stranice dramskog teksta, odnosno takve književne i teatarske forme. Sasvim je drugi način na koji se iskustvo pretočeno u književno, sa književnih stranica, može vratiti životu. Ono se obično vraća životu kao propitivanje stvari i pojavnosti na koje treba odgovoriti. Pisac drame sa svojim junacima dijeli uvjerenja kako neposrednog, tako i književnog iskustva. Spoj neposrednog i književnog iskustva daje strukturnu crtu obilježja i prepoznatljivosti određenog teksta.
Iskazati činjenje: performativnost (jezika) u pričama Zlatka Dukića
Anisa Avdagić
Svaki iskaz, prema Austinovoj teoriji performativa, istovremeno je i čin, jer eksplicitno ili implicitno upućuje na kontekst, ili se sastoji od učinaka na sagovornika. Savremeno razumijevanje pojma performativa prošireno je s pojedinačnih iskaza na performativnu prirodu pripovjednog teksta, na učinke književnosti. Šta književnost, šta priče mogu činiti, obećati? Koje obećanje mogu održati, a koje će iznevjeriti?
Mladim kolegama preporučujem da čitaju Dukića
Đuro Škondrić
Sesija „O književnom djelu Zlatka Dukića“, održana u Gračanici 14.11. 2007. godine, a u formi okruglog stola, hvale je vrijedan potez Redakcije časopisa „Gračanički glasnik“. Krajnje je vrijeme bilo da se načne tema o novinaru, publicisti i književniku koji nam je podario dvadesetak knjiga, da se književnoj i inoj javnosti da do znanja da tuzlanski kraj ima plodnog i kvalitetnog stvaraoca prema kojem je savremena be-ha književna kritika (ako tako nešto kod nas i postoji ) krajnje indolentna. Nagrada „Skender Kulenović“ koju je Dukić, ovih dana, primio za roman „Ženska voda“ „odjeknula“ je u našoj kulturnoj javnosti kao „incident“ zabilježen u dnevnom tisku u nekoliko redaka, a i elektronski mediji su otaljali svoj dio posla. I nakon toga – muk.
Prepoznavanje spisateljskog dara
Vitomir Pavlović
Pridružujem se disputu o književnom djelu Zlatka Dukića, svjestan da moj prilog neće biti ni učen, ni mudar, ni svečan, ali s mišlju da je njegovo spisateljstvo, praktično, zamamno za razne uglove posmatranja, a da se ne napusti preovlađujuća optika o toleranciji reporterskog i književnog iskaza. Iako sam pomenuo poštapalicu »praktično«, vidjećemo da je tu riječ i o teoriji, ali ne toliko o teoriji književnosti, koliko o teoriji žurnalizma. Otuda će biti nužno da se odmah pređe na temu, a to je moguće reminiscencijom ili pozivanjem na rijetku, ali korisnu praksu u jednoj novinskoj kući koje (bez svoje krivice) nema evo već nekoliko godina.
Bibliografija Zlatka Dukića
- Sindikat u samoupravnom društvu (sociološko-politička studija), 1975.,
- Otkud ja u pola dva (roman) 1989.,
- Bumbari (roman) 1990.,
- Krilo snova 1991.,
- San je bio ljepši (roman) 1993.,
- Ratni reporter – šta je to (publicistika, novinarstvo) 1995.,
- Iza rata rat (roman), 1996.,
- Ni živi ni mrtvi (roman), 1998.,
- Crvena rupa (roman), 1999.,
- Kičma (roman), 2000.,
- Zna li ovo maršal (roman), 2000.,
- Tri haška druga (roman), 2002.,
- Čekajući trajekt za Ankonu (priče i novele), 2003.,
- Orbisovi komentari (publicistika, novinarstvo), 2003.,
- Iz pozadine (roman), 2004.,
- Pileći dani (roman za djecu), 2004.,
- Strah od skakavaca (roman), 2005.,
- Noć puna mraka (roman), 2006.,
- Tajkun (roman), 2006.,
- Novinar (roman), 2006.,
- Ženska voda (roman), 2006.
- Neki vole da se ne vole (publicistika, novinarstvo), 2007.,
- Drugo stanje (roman), 2007.,
- Lijevi mangupi i desni varvari (publicistika i novinarstvo), 2007.
Umjesto Rezimea
Redakcija
Svjesni svojih skromnih mogućnosti i dometa, u pripremi ovog Okruglog stola, mi smo sebi postavili dosta skromne ciljeve: prvo, da dođemo do jedne opširnije i pregledne informacije o književnom i publicističkom opusu Zlatka Dukića, jer ako ni zbog čega drugog, ono svojim golemim obimom to zaslužuje, drugo, da otvorimo raspravu o književno-umjetničkim dometima barem pojedinih segmenata književno-publicističkog opusa tog osebujnog autora, treće, da skrenemo pažnju na neistraženost i prećutkivanje tog djela i, konačno, da potaknemo (isprovociramo) proces njegove stručne i objektivne književno-estetske valorizacije. Zajednička je ocjena učesnika ovog skupa da smo te ciljeve ostvarili. U tom smislu, očekujemo da se Dukićem i njegovim književnim stvaralaštvom, nakon ovog skupa, pozabave, kadrovski i materijalno mnogo jače (nećemo reći i pozvanije institucije i pojedinci), makar ovaj naš pokušaj okarakterisali samo kao „incident“. Ako ništa drugo, domet ili rezultat tog „incidenta“, bit će informacija više o fenomenu koji se zove Zlatko Dukić – a koju do sada nismo imali. Želja nam je da na ovakav način na stranicama „Gračaničkog glasnika“ otvorimo priču i o drugim zaslužnim umjetnicima i književnicima našeg šireg zavičaja, koji nešto znače u književnom i kulturnom životu Bosne i Hercegovine.
Glosar novih autora
povodom
Postdejtonski dani teku – Šta nam to rade i šta nam se to dešava?
Zlatko Dukić
Bosna i Hercegovina boluje od hronične dejtonske bolesti, koju niko stvarno i ozbiljno ne liječi, a kojoj lijeka – s ovakvim odnosima u zemlji i svijeta prema nama – teško da će uskoro biti i, konačno, kojoj je zasad izvjesna jedino sudbina da bude – moneta za potkusurivanje računa velikih i moćnih (Evrope i Amerike) u sređivanja balkanskih, evrojugoistočnih ievropskih (ne)prilika.
teme
Prirodni resursi područja Ćetovulja kod Gračanice
Rusmir Djedović
Ovaj rad je izvod iz šireg teksta koji je urađen kao osnova za izradu Elaborata pod nazivom “Iskorištavanje prirodnih resursa bazena Ćetovulja kod Gračanice”, a za potrebe općine Gračanica, početkom 2007. godine. Navedeni elaborat treba da posluži za izradu detaljnih studija za sprovođenje jednog dugoročnog projekta razvoja sjevernog, najnerazvijenijeg dijela općine Gračanica.
O fosilima na području sela Piskavica kod Gračanice
Izet Spahić
Fosili su veoma značajni za razumijevanje geološke istorije, naročito za praćenje nadiranja i povlačenja mora, kojih je bilo za svaku oblast po nekoliko puta, njegovu salinizaciju i desalinizaciju. Fosili prate, uglavnom, sedimentne stijene, rijetko metamorfne (gdje su teško prepoznatljivi) a u vulkanskim ih uopšte nema, izuzev okamenjenih ljudskih tijela u antičkom gradu Pompeji podno živog vulkana Etna na Siciliji.
Neke razvojne karakteristike seoskih naselja gračaničke općine
Damir Džafić
Uopćeno se, pri tipologiji naselja, polazi od njihove podjele na dva osnovna tipa i to: seoska i gradska naselja, a svaki od tih tipova ima niz podtipova, kategorija, varijeteta, kao i prijelaznih formi u kojima su istovremeno sadržana svojstva i sela i grada. Pri tome se daju različite i mnogobrojne definicije i kriteriji tipologije kako gradskih tako i seoskih naselja, te ukazuje na njihove međusobne razlike. Za ovu priliku navodimo definicije za koje smatram da na najbolji način postavljaju razlike između seoskog (ruralnog) i gradskog (urbanog) naselja: Selo je “manja ljudska naseobina u kojoj pretežno žive poljoprivrednici…, društvena podela rada je razvijena, a retke su ekonomsko-političke, kulturne, obrazovne i zdravstvene institucije…, ređe je naseljeno od grada, u njemu je manje stanovnika…, u njemu preovladava tradicija, nesklono je novotarijama, pa je u njemu malo elemenata urbane kulture.” Grad je “kompaktno izgrađeno veće naselje u čijim sekundarnim i tercijarnim djelatnostima radi veći dio aktivnog stanovništva, i to ne samo za vlastite potrebe nego i za potrebe stanovništva šireg prostora.”
„Print-tel info servis“ Općine Gračanica, uspostava i funkcionisanje
Omer Hamzić
Da bi se obezbijedilo kontinuirano, sveobuhvatno i objektivno informisanje građana i javnosti o radu općinske uprave (termin općinska uprava u ovom slučaju obuhvata Općinsko vijeće i njegove organe, instituciju načelnika i sve općinske službe), te stalna komunikacija između građana i organa lokalne vlasti s ciljem da se kontinuirano ostvaruje demokratska kontrola te iste vlasti kao servisa građana, u Općini Gračanica pristupilo se izradi Komunikacijske strategije, kojom je uspostavljen međusobno povezan i funkcionalan sistem internog i eksternog informisanja, kadrovski osposobljen i tehnički podržan računarskom mrežom i odgovarajućim softverom, tako da funkcioniše kao višekanalni info servis, preko kojeg se ostvaruje: međusobna komunikacija između ključnih segmenata općinske uprave (interno informisanje) i komunikacija organa općinske uprave sa građanima (eksterno informisanje). Višekanalni komunikacijski sistem uspostavlja se u okviru Projekta razvoja općina (MDP), kojeg finansira Švajcarska agencija za razvoj i saradnju (SDC), a implementira ga švajcarska nevladina organizacija Intercooperation sa sjedištem u Bernu.
zavičaj
O prosvjetnim prilikama na području sreza Gračanica od 1945. do 1955. godine
Salih Avdić
Na dužnost učitelja u gračanički srez upućen sam krajem 1945. godine. Međutim ja sam počeo raditi nešto ranije, još dok je trajao rat, prvo na zbrinjavanju ratne siročadi u Bosni, a kasnije – u dječjim domovima u Beogradu, Kneževcu na Tisi, zatim Kasindolu kod Sarajeva i Sarajevu. Bilo je tu još dosta i drugih poslova kao što je otpremanje djece u Bugarsku, formiranje dječjih domova po Vojvodini i dr.
Serhatlije – mala etnološka skica
Fikret Ahmedbašić
U nedostatku pisanih tragova, vjerodostojnost nekih kazivanja o porijeklu imena naselja Serhatlije teško je provjeriti. Prema kazivanjima učitelja Rukiba Džananovića i još nekih starijih mještana ovog naselja, ime najvjerovatnije potiče od riječi perzijsko-arapskog porijekla „serhat“, koja je u naše krajeve prenesena preko turskog jezika u značenju: krajina, pogranični kraj, granica, kako piše i u Rječniku turcizama Abdulaha Škaljića (izdanje 1989., str. 560). Budući da se ne zna da li je kroz to naselje „prolazila“ neka granica u prošlosti, ima mišljenja da je naselje dobilo ime po najbrojnijoj familiji Serhatlića (serhatlija – graničar, krajišnik), za koju se smatra da je autohtona na tom prostoru, jer se ne zna ni kada su ni otkuda su doselili.
Likovi zavičaja: Alija Gazibegović – primjer predanosti poslu i zadatku
Omer Hamzić
Pripadao je generaciji Titovih omladinaca i nepokolebljivih boraca za neko novo, bolje, naprednije, ljudskije življenje na ovim prostorima, generaciji zanesenjaka i sanjara, koji su doživjeli da dosanjaju svoj san o slobodi i pravdi, koji su doživjeli da vide i osjete plodove svoje borbe i svog mukotrpnog rada i koji su, nažalost, doživjeli rušenje tih svojih ideala na najgori mogući način. Iako je bio svjestan da se to, nažalost nije moglo zaustaviti, Alija Gazibegović je, kao i mnogi drugi istinski sljedbenici Josipa Broza, do kraja ostao u njegovom stroju.
prošlost
Povijesni pregled arheoloških istraživanja u okolini Gračanice
Edin Šaković
Prirodno-geografski uvjeti gračaničkog kraja izuzetno su povoljni za nastanjivanje i život ljudskih zajednica. Zato je ovaj kraj i bio naseljen još od najranijih vremena. O tome svjedoči veći broj arheoloških nalaza i nalazišta širom tog prostora. Iako je tek manji dio istražen, ipak se, na osnovu rezultata istraživanja u proteklih stotinjak godina najstarija prošlost gračaničkog kraja može osvijetliti barem u okvirnim crtama. Utvrđeni i u stručnoj literaturi evidentirani arheološki lokaliteti postali su poznati uglavnom na osnovu slučajnih nalaza, sačuvanih zahvaljujući savjesnosti pojedinaca koji su o svojim nalazima blagovremeno obavještavali muzejske ustanove i stručnjake. Ovi su potom izlazili na teren radi rekognosciranja, a u nekim slučajevima kasnije su poduzimana i sistematska istraživanja. Nažalost, tokom vremena veliki je broj nalaza izgubljen i uništen zbog neznanja pronalazača, nedovoljno razvijene kulturne svijesti ili težnje za materijalnom dobiti. Cilj ovog rada je da na osnovu publiciranih radova, kao i neobjavljene dokumentacije prikaže historijat arheoloških istraživanja i uopće ukaže na pronalaske tragova najstarije prošlosti gračaničkog područja. Osim toga, u radu su prezentirani i podaci o nekim arheološkim lokalitetima koji do danas niti su istraženi, niti su poznati u arheološkoj literaturi.
Jedan pogled na historiografsku literaturu o srednjovjekovnom gradu i staroj džamiji u Sokolu kod Gračanice
Omer Hamzić
Srednjovjekovni grad Soko podignut je najvjerovatnije još u 14. stoljeću. Bio je u posjedu bosanske kraljevske dinastije Kotromanića. Sastojao se od nekoliko kula i drugih zgrada opasanih velikim bedemom. Padom pod osmansku vlast, oko 1520. godine (ili 1512.), postaje utvrđenje sa stalnom posadom osmanske vojske (mustahfiza), zapovjednikom (dizdarom) i artiljerijom. Godine 1840. tvrđava je napuštena i prepuštena zubu vremena.
Hasan-aga Beširović Pećki – legenda sa ljute krajine, suborac Husein-kapetana Gradaščevića
Sadik Šehić
„…Pričaju da je neki sultan pozvao nekoliko krajiških prvaka u Stambol i naredio da svaki sa sobom ponese po torbu krajiške zemlje. Naredio je da tu zemlju prospu po jednoj odaji i prekriju ćilimom. Sjedeći u drugoj odaji vijećao je s Krajišnicima o prilikama na Krajini, pa kako je u to doba vladao mir s Austrijom, savjetovao im je da i oni budu mirni i da ne upadaju preko granice i ne haraju. Krajišnici su prihvatili savjet sultanov i čvrsto obećali da će se držati sklopljenog mira. Onda ih sultan prevede u onu odaju po kojoj je bila razasuta krajiška zemlja i počasti ih čibukom i kahvom. Čim su sjeli na krajišku zemlju, odmah se uzjoguniše i otkazaše posluh. Razjaren sultan uvidi da je s ovim svojeglavim ljudima suvišno svako savjetovanje i otpusti ih.“
Prilog poznavanju kulturnih, vjerskih i školskih prilika na području današnje općine Doboj Istok tokom tridesetih godina 20. stoljeća
Rusmir Djedović
Od najstarijih vremena naselja današnje općine Doboj Istok pripadala su administrativno-političkoj upravi, čije je sjedište bilo u gradu Gračanici. Radi se o Gračaničkom kadiluku, zatim kotaru i na kraju srezu, koji je približno obuhvatao teritoriju između rijeke Tinje na istoku i Bosne na zapadu, Spreče na jugu i vrhova Trebave na sjeveru.
O svečanom otvaranju Ahmed-pašine džamije u Gračanici nakon temeljite rekonstrukcije 1916. godine
Mina Kujović
Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu je u periodu od 1895. do 1918. godine odobravala sve kulturne i bilo kakve druge manifestacije i priredbe u Bosni i Hercegovini. Organizator manifestacije ilipriredbe je bio u obavezi da Vladi dostaviscenarij priredbe odnosno sadržaj govora koji je predviđen za neku manifestaciju (političku ili vjersku) kako bi dobio odobrenje. Kotarski uredi su bili obavezni da, nakon završenih manifestacija ili priredbe, Zemaljskoj vladi dostave izvještaj o tome kako je sve proteklo.
riječ
Skica za portret sugrađanina: Nijaz Omerović, akademski slikar
Atif Kujundžić
Nijaz Omerović, po obrazovanju jeste akademski slikar i profesor likovnog odgoja, ali je čovjek širega zamaha, zainteresiran za strip, film, poeziju, prozu, publicistiku, kulturni i politički angažman, čovjek s izraženom potrebom da se u pobrojanim i drugim opcijama iskaže, s jasnim osjećanjem kako ima što reći. U njegovom radu i rezultatima vidimo kako je riječ o čovjeku obrazovanom za umjetnost i pedagoški rad, ali uočavamo i kako je njegovo djelo angažirani odgovor na aktualna pitanja umjetnosti i suvremenog života općenito.
Tri novele
Nijaz Omerović
Mit o doktoru Faustu, koji je potpisao ugovor sa nečastivim pregazio je mnoga stoljeća i ostao slavan i poznat do danas. Faust je podjednako snažno inspirirao Lessinga, Goethea, Clingera, Lenoa, Gunoa, Lista, Ari Chefera i Rembrandta koji je naslikao Faustov portret, lice blještavo obasjano svjetlošću, u trenutku meditacije u polutmini svoje laboratorije. Upravo ta tmina možda simbolički najrječitije govori o tamnoj strani tog saveza, kojeg su potpisali čovjek i đavo.
Nove knjige
Zlatko Dukić, Tajkun, roman, Denfas Tuzla 2006. (Roman „Tajkun“ ili pripovijest o tri vraška druga)
Još jedno prozno štivo u vidu, po obimu nevelikog romana (svega 165 stranica) pod naslovom „Tajkun“, u bogatoj spisateljskoj produkciji tuzlanskog književnika, publiciste i novinara Zlatka Dukića, duboko je zadrlo u društveno tkivo ove zemlje i na poseban, neko je već napisao „dukićevski“ način, razgrnulo našu neveselu stvarnost u svim njenim tamno-sivim tonovima i odvratnim manifestacijama jedne opće društvene iščašenosti koja nam se svakodnevno još uvijek itekako obija o glavu. Nakon iščitavanja romana i nehotice nam se učini da je sve to prepisano (reklo bi se, „skinuto“) iz dnevnih novina ili domaćih printanih ili elektronskih magazina, koji su puni „mnogih nestašluka“ sličnih „nestašlucima“ opisanim u ovoj knjizi. Što se tiče aktuelnosti, dakle, nema nikakve zamjerke.
Nijaz Omer(ović), Čekajući Mesiha – traktat o zavjeri (esejistika), Kulturna zajednica Bošnjaka „Preporod“, Gračanica, 2006.
Akademski slikar Nijaz Omerović već nekoliko decenija djeluje kao umjetnik-slikar, pisac (član udruženja pisaca Bosne i Hercegovine) i istaknuti kulturni i društveni radnik. Posljednjih godina pojavljuje se i kao istraživač-publicista. Kao svestrani i već afirmirani stvaralac iz Gračanice, ovoga puta čitalačkoj publici ponudio je jedno zanimljivo djelo. Radi se o knjizi pod nazivom “Čekajući Mesiha”, sa podnaslovom “Traktat o zavjeri”. To je prva knjiga planirane trilogije koja obrađuje položaj čovjeka između dobra i zla kao dvije nepomirljive suprotnosti univerzuma. Druga knjiga, koja je već u štampi, govori o đavolu, a treća obrađuje temu pakla.
Grupa autora, Veliki vakifi Bosne – zbornik radova, Bosanska zajednica kulture „Preporod“, Općinsko društvo Tuzla, 2006.
Zbornik radova koji su prezentirani u okviru Ciklusa tribina «Veliki vakifi Bosne» u organizaciji Bosanske zajednice kulture «Preporod», Općinsko društvo Tuzla čini sadržaje ove nevelike publikacije pod istoimenim naslovom. Publikacija je štampana uz Godišnjak Općinskog društva «Preporod» Tuzla za 2005. godinu i u našoj javnosti prošla dosta nezapaženo iako donosi vrijedne radove 6 autora, od kojih su neki već afirmisani kao istraživači sa područja kulturne historije Bosne i Hercegovine. To su: prof. Jasna Hadžiselimović („Svrha imetka u islamu“, „Stanje vakufa u Bosni i Hercegovini“, „Ferhat-paša Sokolović – Ferhadija u Banjaluci“), mr. Kemal Bašić („Gazi Husrev-beg – život i djelo“, „Ferhat-paša Sokolović, život i djelo“, prof. Midhat Spahić („Vakufnama Tahira-hanume Tuzlić), Ismail Hadžiahmetović („Prve muslimanske ustanove za zbrinjavanje učenika u Bosni i Hercegovini“, Azra Arnaut („O Adem-agi Mešiću bosanskom vakifu“) i Rusmir Djedović („Doprinos Tur Ali-bega i njegovih potomaka u urbanom i teritorijalnom razvoju Tuzle“, „Vakufi u Tuzli od 16. do 20. stoljeća“).
Ramiz Brkić, Stjepan Polje, „Planjax“, Tešanj 2006.(Knjiga o „mom“ rodnom mjestu“)
Autor se odlučio da obradi naselja Stjepan Polje, pa je o njemu donio podatke koje je mogao naći u literaturi. Kad se rukopis nađe u rukama čitaoca, odmah će uočiti da je autor imao namjeru da, donoseći podatke o geografskom položaju, broju stanovnika, klimi, hidrografiji, predstavi ovo naselje na geografskoj karti Bosne i Hercegovine. Nije se upuštao u detaljnije analize, nego tek toliko koliko je potrebno prosječnom čitaocu.
Vehid Gunić (priređivač), Najbolje sevdalinke, „Bosnia ars“, Tuzla 2006.
Sakupljački rad Vehida Gunića nije proistekao iz osviješćene znanstvene preokupiranosti, ovom poslu je prilazio svojim unutarnjim emotivnim imperativom, samorodnom duhovnom sklonošću koja se u njemu razvijala od najranije dobi, utjecajem i sredine u kojoj se formirao i porodičnog okruženja u kojem je rastao i opće društvene klime u kojoj se sevdalinka njegovala.
Sadik Šehić, Familija Novalići, Eko print Gradačac, 2007.
Šira porodica Novalići, jedna je od mnogih porodica s tegobnim životnim iskustvom stečenim na vjetrometinama ratnih sukoba, dodira i prožimanja civilizacija i kultura. Riječ je, prije svega, o gusto isprepletenim mrežama političkih, vojnih, ekonomskih, etničkih, vjerskih, jezičnih, cjelovitih kulturalnih sukoba, utjecaja i migracija. Usto, prostore na kojima živimo nisu mimoišli ni pomori različitih bolesti, glad, siromaštvo i bijeda.
Nihad Halilbegović: Ferhadija džamija u Sarajevu. Sarajevo: Vijeće kongresa bošnjačkih intelektualaca, 2007.
Istaknuti publicist i društveni djelatnik iz Sarajeva, rođeni Gračanlija Nihad Halilbegović, autor nekoliko povijesno i političko-publicističkih djela (uključujući i pionirsko djelo o stradanju Bošnjaka u Jasenovcu), nedavno je objavio još jednu zanimljivu knjigu: monografiju o Ferhadiji džamiji u Sarajevu. Radi se zaista o jednoj lijepoj ideji i još ljepšoj realizaciji.
listovi
Listovi gračaničkog kalendara od 17. 10. 2006. do 02. 05. 2007.
Omer Hamzić
17. 10. 2006.
Otvorena proizvodna hala zajedničke bosansko-holandske firme „Iso Wood“ u Gračanici
Otvaranje je obavljeno u prisustvu holandskog ambasadora i drugih visokih gostiju sa domaće političke scene. Otvarajući ovaj pogon, načelnik općine Nusret Helić je, između ostalog, rekao: „Meni je drago što su naši prijatelji iz Holandije, kao i menadžment projekta pomoći zemljama jugoistočne Evrope, prepoznali Gračanicu kao sredinu od posla i biznisa u kojoj se mogu realizovati ovakvi i slični projekti. Mi u lokalnoj zajednici činimo sve da stvorimo uslove za ovakva i slična ulaganja, da ohrabrimo strane investitore i biznismene, da se slobodnije odlučuju u ulaganja i resurse s kojima mi ovdje raspolažemo. Ova firma može biti primjer kako se na domaćim sirovinama, može doći do proizvodnog programa kojim se ti resursi i te sirovine, u ovom slučaju drvo, finaliziraju i nalaze kupca kako na domaćem tako i na probirljivom ino tržištu.“
dodatak
Kulturno-historijski portreti lokalnih zajednica Evrope: Fleury-les-Aubrais (Francuska)
Priredio: Omer Hamzić
Glosar novih autora
povodom
Bosna i Hercegovina u velikodržavnim projektima Srbije
Puškar Osman , Edita Hasković
Promatrajući društvenu zbilju na prostoru bivše Jugoslavije, lahko se mogu uočiti manje ili više prikriveni pokušaji političkih naučnih, teoloških i drugih činilaca društva iz zemalja – susjeda Bosne i Hercegovine da se njen prostor što prije podijeli i tako završi borba “za teritorije” u cilju zaokruživanja “nacionalnih država”.
teme
Rezultati općih izbora 2006. na području općine Gračanica
Omer Hamzić
Ovogodišnji opći izbori, po mnogo čemu bili su drugačiji od dosadašnjih, s tim što je nakon prebrojavanja glasova, u ovoj zemlji sve opet ostalo isto – ili malo gore.
Po čemu su drugačiji?
Dinamika i stepen urbanizacije Sjeveroistočne Bosne u periodu od 1948. -1991. godine, sa posebnim osvrtom na općinu Gračanica
Damir Džafić
Urbanizacija, kao “najmasovniji proces savremena čovječanstva,” se u jačoj mjeri javlja s prvom industrijskom revolucijom u zapadnoj Evropi, a kasnije se sukcesivno širi i zahvata sve veći dio ekumene. Upoznavanje pojedinih prostora prema stepenu urbanizacije ima višestruku korist, jer u pravilu, viši stepen urbanizacije odgovara višem stepenu ekonomskog razvoja nekog prostora, i obrnuto.
Turbe Ibrahim-bega Gazibegovića, istaknutog vojskovođe u pokretu Husein-kapetana Gradaščevića
Omer Hamzić, Muniba Čičkušić, Rusmir Djedović
U našim grebljima i mezaristanima još uvijek se mogu naći nišani koji nas podsjećaju na poznatije ličnosti iz okruženja, iz bliske i dalje prošlosti našeg kraja. Nažalost, malo se čini na njihovom otkrivanju, revitalizaciji, identifikovanju. Još uvijek je to u domenu ličnog entuzijazma ili zainteresiranosti pojedinaca.
Osnivanje i razvoj preduzeća “Variplast” Gračanica
Omer Hamzić
Počeci preduzeća za preradu plastike, trgovinu i uvoz-izvoz “Variplast” Gračanica sežu u daleku 1983. godinu, kada je pod tim istim nazivom u jednoj garaži u Malešićima utemeljena mala samostalna zanatska radnja za izradu vrećica (poznate “tregerice”) od PE (polietilenske) folije. Prethodno je iz te garaže “istjeran” stari dotrajali “Fićo”, za kojeg se i danas tvrdi da je to bio automobil generacije “koja je upamtila Drugi svjetski rat”. Razvojni put ove firme poklapa se sa ekspanzijom male privrede u Gračanici, posebno prerade plastike, po kojoj je Gračanica bila, prije ovog, posljednjeg rata “rame uz rame” Staroj Pazovi, čiji se privatni biznis isticao za primjer u nekadašnjoj državi.
zavičaj
Zavičajna zbirka kao historijski izvor lokalne historije
Galib Šljivo
Odavno je poznat značaj proučavanja lokalne historije. Jedno od glavnih dostignuća na planu historiografije još od XVII stoljeća jeste priznanje da moramo, da bi smo razumjeli sukobe i političke promjene, da poznajemo lokalne i regionalne prilike bar u istoj mjeri kao i centralne, odnosno opće.
Čipka-kera neprolazna ljepota
Svetlana Bajić
Neka djela stvorena u domenu tekstilnog stvaralaštva i danas se doimaju kao svojevrstan spomenik-vizija, ne samo znanih i neznanih pojedinaca, nego i cijelog bosanskog naroda. Stvaralački zanos naših, uglavnom bošnjačkih žena, koji je od davnina bio naglašeno prisutan na bosanskohercegovačkim prostorima, proizveo je jednu vrlo specifičnu kulturu rijetke ljepote, naglašene raznovrsnosti i neizmjernog bogatstva keranu čipku (“kere”). U njima je satkana, slobodno se može reći, neka vrsta kolektivne nade kao snažna i nepokolebljiva protivteža tamnoj strani istorije, koja se na ovim podnebljima pojavljivala u dugim razdobljima razaranja i patnji, a posebno u posljednjoj deceniji prošlog stoljeća.
Nastanak naselja i naziva Piskavica
Izet Spahić
U historijskim dokumentima Piskavica se prvi spominje u Opširnom popisu Zvorničkog sandžaka 1604. godine, kao mezra, u blizini tvrđave Sokol, koja je pripadala nahiji Sokol.
Ahmet Durić – jedna partizanska priča
Omer Hamzić
Pripadao je, kako se to ranije govorilo, generaciji naprednih gračaničkih omladinaca, koji su se u uzburkanom vremenu pred Drugi svjetski rat zanosili uvjerenjem da mogu promijeniti svijet, da izopačenosti jednog društvenog sistema mogu ispraviti i usmjeriti u nekom humanijem, pravednijem smjeru. Pripadao je grupi gračaničkih omladinaca koji su poticali iz uglednih ulemanskih, posjedničkih, jednom riječju, dobro stojećih građanskih familija, koji svojim porijeklom nisu imali takozvani “klasni pedigre” (što bi se reklo, nisu bili socijalno ili klasno ugroženi), ali su u tadašnjem lijevom političkom pokretu, koji je predvodila KPJ, vidjeli izlaz iz opće društvene hipokrizije, siromaštva i bijede najširih društvenih slojeva u neko novo i pravednije društvo. Drugim riječima, oni su te ideje prihvatali iz čistog uvjerenja, vjerujući u svoje mladalačke ideale, iskreno i bez ostatka, “od volje, a bez nevolje”.
prošlost
O službovanju dr. Muhameda Hadžijahića i Gradačcu i jednom njegovom do sada manje poznatom rukopisu
Sadik Šehić
Sređujući biblioteku, rukopise i knjige, koje namjeravam pokloniti biblioteci svog rodnog zavičaja u Bosanskoj Krupi, pronašao sam jedan do sada gotovo nepoznat rukopis prof. dr. Muhameda Hadžijahića pod naslovom “Ajanske borbe u Mostaru do 1833. godine”, na koji ovim kratkom osvrtom i podsjećanjem na neke detalje o njegovom službovanju u Gradačcu želim skrenuti pažnju naše stručne i šire javnosti.
Ajanske borbe u Mostaru do 1833. godine (odlomak)
Muhamed Hadžijahić
Odlomak iz rukopisa “Ajanske borbe u Mostaru do 1833. godine” koji je pronađen u biblioteci Sadika Šehića među knjigama i rukopisima njegovog rahm. oca Huseina. Koliko se zna, rad pod navedenim naslovom do sada je objavljen samo u jednom njemačkom časopisu u Minhenu pod naslovom “Die Kämpfe der Ajane in Mostar bis zum Jahre 1833.”, Südost-Forschungen, XXVIII, München, 1968., 123 – 181; zahvaljujemo gospodinu Sadiku Šehiću iz Gradačca, koji nam je omogućio da ovaj odlomak objavimo u izvornom obliku.
O bosanskim muhadžirima, povratnicima iz Turske u vrijeme austrougarske uprave
Mina Kujović
Austrougarska okupacija Bosne i Hercegovine 1878. godine izazvala je jak pokret iseljavanja muslimanskog stanovništva u Tursku i druge krajeve pod njenom upravom, naročito u Sandžak i Makedoniju. Tačan broj iseljenih, nažalost, nije nikada utvrđen. Računa se da je tokom austrougarske uprave iz Bosne i Hercegovine u Tursku odselilo oko 140.000 Bošnjaka. Bio je to ne samo izraz neprihvatanja novog stanja, nego i znak duboke duhovne povezanosti tog stanovništva sa Turskom.
Gračanlije u Prvoj proleterskoj
Omer Hamzić
U ovom radu govori se u Gračanlijama iz stroja Prve proleterske brigade, one koja je formirana, kako su nas učili, “u malom bosanskom gradiću Rudom, 22. decembra, 1941. godine.” To smo slavili kao Dan armije, kojoj je pjesnik nekada ushićeno nazdravljao: “Stupaj, slavne zastave razvij, ponosna čelična zbita…” Tada smo slavili i tu vojsku i njenog vrhovnog komandanta Tita. Danas je sve manje njegovih saboraca među živima i sve manje sjećanja na njih. Odlaze tiho, zaboravljeni i ostavljeni od historije, koja se tako grubo poigrala sa idealima za koje su se borili i ginuli. Ovaj rad je samo jedan skroman pokušaj da se to “zaboravljanje” zaustavi. Odlazak četvorice omladinaca iz Gračanice, u grupi sa još desetak svojih vršnjaka “u šumu”, takoreći iz školske klupe u Sarajevu, jednog tmurnog i maglovitog martovskog jutra, 1942. godine, može se tretirati i kao neki romantični čin ili avantura još uvijek nedozrelih dječaka, ali mu se ne može oduzeti njegova suština: svjesno opredjeljenje za antifašizam i pravi izbor u haosu Drugog svjetskog rata. Do toga, naravno nije dolazilo ni slučajno, ni spontano, već duboko osmišljeno, isplanirano i organizovano. “Glavne konce” vukla je KPJ kao jedina, tada relevantna, politička snaga na strani antifašizma, u ovoj zemlji. Riječ je, dakle, o likovima četvorice Gračanlija iz Prve proleterske: Hazimu Vikalu, Hajrudinu Mehinagiću, Salihu Osmanbegoviću i Ekremu Duriću. Od njih četvorice, Hazim Vikalo je poginuo nekoliko mjeseci nakon stupanja u Brigadu, dok su ostala trojica predeverali čitav ratni put jedinice i kao mladi prekaljeni ratnici (sa ožiljcima i posljedicama lakših i težih ranjavanja), nakon završetka rata, nastavili svoj životni put kao visoki vojni rukovodioci Jugoslovenske narodne armije.
riječ
Nekoliko riječi o pričama Fikreta Konjića
Omer Hamzić
Prozni tekstovi – priče – Fikreta Konjića, koje objavljujemo u ovoj rubrici, zanimljivi su po tome što se doimaju kao diskretni prelazi između dokumentarističkog i lirskog.
Tri priče
Fikret Konjić
Edina
Svitalo je. Pramenovi jesenje magle još su se vukli uz obronke brežuljaka, koji su se nastavljali na posavsku ravnicu. Sa grana drveća kapale su kapi nalik kišnim. Adnan s naporom otvori oči i u polumraku jesenjeg praskozorja poče da razaznaje konture improvizovane spavaonice, u koju je polako ulazilo jutro. Njegovi drugovi takođe su počeli da se meškolje, a neki su već, sjedeći na spužvama, koje su im bile ležajevi, počinjali svakodnevni ratni, jutarnji ritual. Kroz svijest mu sijevnu saznanje da tog jutra preuzimaju liniju od neke srebreničke jedinice. Ispravi se i protrljavši snene oči, teškom mukom u rancu pronađe peškir, četkicu i nešto što je ličilo na pastu za zube. Stresajući se od rane oktobarske hladnoće i ostataka sna u tijelu, obavi na brzinu “jutarnju vojničku toaletu” i poče da pakuje ranac i rezervnu municiju.
Dovište na Ratišu kao motiv usmenog narodnog stvaralaštva
Rusmir Djedović, Omer Hamzić
Jedan od najznačajnijih kulturno-historijskih fenomena šireg prostora oko susjednih općina Gračanica, Srebrenik i Lukavac je, svakako, i višestoljetna tradicija održavanja dova-molitvi na planini Ratiš. Te se dove po tradiciji održavaju na najvišem vrhu planine Ratiš, na samoj tromeđi spomenute tri općine, koji se u narodu i naziva Dovište. To je mjesto okupljanja brojnih vjernika iz ovog dijela Bosne, koji dolaze da se mole na Ratišu svakog ponedjeljka u razdoblju između Jurjeva (6. maj) i Aliđuna (2. avgust).
Marija Babović Bosanka – mali portret umjetnice
Omer Hamzić
Marija Babović Bosanka, davno afirmisana i internacionalno poznata slikarka, likovni pedagog, pjesnikinja, učiteljica, rođena je maja 1930. godine u Karanovcu kod Gračanice, nižu gimnaziju završila u Doboju, učiteljsku u Tuzli, a višu pedagošku u Sarajevu. Više od dvadeset godina radila je kao učiteljica, potom nastavlja kao slobodni slikar – umjetnik. Danas živi i radi u Gračanici i Tuzli.
Nove knjige
Gračanica – općina, grad, ljudi (fotomonografija), pripremili i uredili Atif i Željko Kujundžić,Omer Hamzić i Rusmir Djedović; izdavač Općina Gračanica, 2006. godine
Malo je, nažalost, većih gradova, a pogotovo opština u zemlji Bosni i Hercegovini, koje se, uz ostalo, mogu pohvaliti i ljudima, čija je izrazita vrlina svijest o tome da je i potrebno, ali i moguće na jednom mjestu skupiti sve ono što je biljeg jednog, ma koliko dugog vremena. Još manje je primjera, čija odlika je transparentno hrabar pokušaj sveobuhvatnog “slikanja” jedne sredine i ostavljanje trajnog biljega onoga (i o onome) što je ona od pamtivijeka. Konačno, na prste jedne šake se, u ratom prekopanoj i poraćem rastrzanoj zemlji u kojoj živimo, mogu nabrojati opštine koje su tu obavezu (dužnost) shvatile krajnje trezveno i ozbiljno, pa to – uspjele materijalizovati.
Gračanica – općina, grad, ljudi (fotomonografija), pripremili i uredili Atif i Željko Kujundžić,Omer Hamzić i Rusmir Djedović; izdavač Općina Gračanica, 2006. godine
Danas se više nego ikad ukazuje nužna potreba da kroz fotografsko-dokumentarnu građu ne samo odškrinemo vrata prošlosti, nego i da spoznamo sadašnjost kao i ono što nam u budućnosti neumitno predstoji. Stoga nije čudo što se u posljednje vrijeme pojavljuje sve više publikacija o gradovima, naseljima i ljudima širom Bosne. Slobodno mogu reći da Gračanlije u tome mogu u dobroj mjeri služiti za primjer. Niti jedna općina na teritoriji Tuzlanskog kantona nije toliko uložila u sopstveno proučavanje i očuvanje identiteta kao grad i općina Gračanica.
Hazim Hodžić, Tajna čarobne kutije (priče i pjesme za djecu), PrintCom d.o.o., Tuzla 2006.
Knjiga priča i pjesama za djecu Hazima Hodžića, lijepo i zagolicljivo naslovljen kao “Tajna čarobne kutije” prva je Hodžićeva knjiga za djecu, ali čitanje ne upućuje na to, prije uvjerava da je riječ o pričama i pjesmama pjesnika i pripovjedača čije se pero odavno umače u izvor na kojem gdječiji duh (i onih koji su duhom bliski djeci iako su odrasli) utažuje žeđ za znanjem i ljepotom.
60 godina od završetka Drugog svjetskog rata: kako se sjećati 1945. godine, Zbornik radova, izd. Institut za istoriju u Sarajevu, Sarajevo 2006, str. 250.
Iz bića historijske nauke proizilazi, kako je davno uočeno, da se istraživanje prošlosti ne može izvoditi bez uvažavanja i novih iskustava, pozitivnih ili negativnih, sadržanih u protoku vremena, prisutnih u svijesti savremenika, pa i historičara kao čeda svoje epohe. Historičari su proizvodi i zatočenici vremena, okruženja i prostora u kojima žive.
Nihad Halilbegović, Bošnjaci u Jasenovačkom logoru, Vijeće kongresa bošnjačkih intelektualaca, Sarajevo 2006.
Nakon nekoliko zapaženih knjiga i publicističkih radova, među kojima ističemo naslove “Ali Riza ef. Prohić – život i djelo”, “Mama, moram im glavu dati – stradanje vojnika regruta u bivšoj JNA i njihovo spašavanje”, Nihad Halilbegović, pravnik i publicista, Gračanlija u Sarajevu, društveni radnik i neumorni istraživač prošlosti Bosne i Hercegovine, objavljujući knjigu “Bošnjaci u Jasenovačkom logoru”, nije samo skrenuo pažnju na to, još uvijek nedovoljno istraženo područje, već je u znatnoj mjeri proširio naša saznanja o do sada nepoznatim ili malo poznatim činjenicama o stradanju muslimana Bošnjaka u Drugom svjetskom ratu i uopće o njihovoj poziciji u općem antifašističkom, bolje reći antiustaškom frontu – o čemu se nekada dosta špekulisalo, a i danas špekuliše kako u aktuelnim političkim konfrontacijama, tako i u savremenoj historiografiji.
Salih Kulenović, Rusmir Djedović, Edin Mutapčić, Srebrenik – historijsko-etnografske skice, Centar za kulturu Srebrenik, 2006.
Iako na prvi pogled skromnog naslova – “Historijsko-etnografske skice…”, ova knjiga trojice, po mnogo čemu različitih autora, predstavlja značajan iskorak u istraživačkom naporu koji čini Centar za kulturu Srebrenik u posljednje vrijeme s ciljem da potakne, stručno valorizuje i – učini dostupnim brojne činjenice iz prošlosti svoga zavičaja, odnosno okruženja.
listovi
Listovi gračaničkog kalendara od 29. 5. do 27.10. 2006. godine
Omer Hamzić
29. 5. 2006.
Sedamnaesta sjednica Općinskog vijeća: Odluka o općinskim priznanjima, uskraćeno saglasnost za povećanje cijena vode i komunalnih usluga, miris gračaničkih lipa opet “zasmrdila” lokalna politika i politikantstvo
Na svojoj 17. sjednici, održanoj 29. 5. 2006. godine Općinsko vijeće usvojilo je Odluku o dodjeli općinskih priznanja, te nekoliko izvještaja o radu javnih službi i preduzeća u 2005. godini: JP “Komus”, JP “Vodovod i kanalizacija” i JU “Bosanski kulturni centar”. Vijeće nije prihvatilo ponuđeni Prijedlog odluke o utvrđivanju cijena usluga odvoza i deponovanja smeća niti Prijedlog odluke o utvrđivanju cijena vode i kanalizacije, što će se negativno odraziti na poslovanje i jednog i drugog preduzeća. Prihvaćena je informacija o higijensko-epidemiološkoj situaciji na općini Gračanica u 2005. godini i informacija o stanju sporta na općini Gračanica, sa ponuđenim prijedlozima mjera za poboljšanje stanja u tim oblastima.
dodatak
Glosar novih autora
povodom
Prilog poznavanju prikupljanja, izlaganja i očuvanja kulturno-historijskog naslijeđa općine Gračanica
Mirsad Omerčić
Otkriveni su materijalni ostaci, stari preko 30.000 godina, o životu u okolini Gračanice još iz paleolita (starijeg kamenog doba). Bogato kulturno-historijsko naslijeđe potvrđuje postojanje brojnih naselja i razvijen privredni, društveni i kulturni život u ovom dijelu Bosne i Hercegovine. Osobito su bogata arheološka nalazišta iz neolita (mlađeg kamenog doba), prije 4.000 – 5.000 godina. Neolitsko naselje na Korića Hanu je jedno od najreprezentativnijih lokaliteta te vrste u cijeloj Bosni i Hercegovini i ima status nacionalnog spomenika kulturno-historijskog naslijeđa. Također su iz metalnog doba (eneolit: bakarno i bronzano doba i željezno doba), tj 4.000 – 2.000 godina prije današnjice brojni arheološki lokaliteti. To su: Vuknić, Bučica, Gornja Orahovica, Donja Lohinja i Pašalići. Iz Antike su lokaliteti u Gornjoj Orahovici i Džakulama.
povodom
Povodom dvadesetog broja “Gračaničkog glasnika” – osvrt urednika
Omer Hamzić
Deset godina u životu jednog naroda, jednog grada, jedne čaršije, u historijskom smislu zehra je božja. Toliko je opet veliko da se ne bi moglo smjestiti ni u kakvu knjigu. U slučaju “Gračaničkog glasnika”, to se makar pokušalo: za deset minulih godina iz štampe je izašlo 20 svezaka i 2.500 stranica teksta o Gračanici. To je mnogo više nego što je zapisano o ovoj čaršiji od njenog postanka – do pojave ovog časopisa.
Deset godina institucije Časopis za kulturnu historiju “Gračanički glasnik”, pokušaj recepcije
Atif Kujundžić
Gračanica je Grad sa Dušom. Ta činjenica o Gračanici poznata je odranije. Tu činjenicu u novije vrijeme, dobrim dijelom, učinio je općepoznatom, jasnom i bjelodanom – upravo, povod ovome tekstu: Časopis za kulturnu historiju “Gračanički glasnik”. Dajući priliku ljudima, objelodanjujući povijesne fakte, istraživanja i dokumente, sjećanja na događaje i ljude, istraživanja, ali i bilježeći stvarnost zbivanja – “Gračanički glasnik”, osvijetlio je duhovnost Grada i okruženja, njegovih ljudi i njihovih života i sudbina, međusobnih odnosa i rezultante koje su isti producirali u prostoru i vremenu. Tako je gračanička duša od metafore i ezoterične, metafizičke kategorije – definitivno – postala očiglednom i stvarnom, došla šira i dublja, snažnija i – gospodstvenija, što ne reći.
teme
Toplifikacija Gračanice – sve bliže realnosti
Omer Hamzić, Hasan Mostarlić
Puno vode proteklo je Sokolušom od kad Gračanicu proglasiše gradom. A da bi je proglasili gradom, morala je steći glavna obilježja grada. Desilo se to, izgleda, prije 1548. godine. Tri mahale i pazar sedmično, muslimanski džemat i džamija – bilo je dovoljno za to. Vrijeme Ahmed-paše Budumlije, koje pada poslije 1686. godine, neki zovu zlatno doba stare Gračanice. Taj moćni valija, ko zna zašto, dođe ovdje da gradi haire. On podiže sahat-kulu, hamam i bijelu džamiju, a oko njih – dućane i novu čaršiju… Vrijeme austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini – veliki preokret ne samo u društveno-ekonomskom životu, već i urbanom razvoju Gračanice. Poslije katastrofalnog požara, 1895. godine, nova čaršija podiže se iz pepela. Gradnjom keja s lijeve strane, željezničke pruge i stanice s desne strane Sokoluše, dobila je dvije nove ulice, sa centralnim trgom usred čaršije, te urbane konture koje su se u osnovi zadržale do danas. Uskotračnom prugom do Karanovca izašla je na željeznicu moćne imperije, 1898. godine. Elektrifikacija gradskog jezgra, 1930. godine, prvo iz vlastite male centrale, a 8 godina kasnije sa elektro-dalekovoda Doboj – Tuzla, bio je sljedeći veliki komunalno-civilizacijski poduhvat u modernoj historiji Gračanice.
Dovođenje pitke vode iz Sokola i izgradnja gradskog vodovoda, te početak asfaltiranja gradskih ulica, 1963. godine, a nekoliko godina iza toga, “preseljenje” većih privrednih kapaciteta iz centra grada u sadašnju industrijsku zonu, posljednja je ključna etapa u komunalno-urbanom i civilizacijskom razvoju Gračanice. A projekat toplifikacije, bit će najveći urbanističko-komunalni poduhvat u Gračanici od Ahmed-paše Budimlije do današnjih dana. I veliki izazov za ovu generaciju Gračanlija…
O ljekovitim svojstvima gračaničkih “Termi”
Abdulkadir Šišić
Na osnovu arheoloških istraživanja i pisanih dokumenata saznajemo da su brojna prirodna lječilišta na području BiH korištena u svrhu liječenja još u doba Rimskog carstva. Poseban procvat i afirmaciju doživljavaju u doba Austro-Ugarske monarhije. Prvi pisani tragovi o postojanju izvorišta termomineralnih voda na području opštine Gračanica potiču iz davne 1824., ali njihova eksploatacija u većoj mjeri počinje tek poslije 1985. godine.
Participacija građana u odlučivanju o javnim lokalnim poslovima u općini
Muhamed Ibrahimović
Svaka država je pokrivena mrežom najnižih teritorijalnih jedinica koje su nastale u lokalnim zajednicama prije same države. Još u srednjem vijeku najniže teritorijalne jedinice su imale svoje organe koji su obavljali određene funkcije, primjerene vremenu. Pojavom savremenih država, status ovih teritorijalnih jedinica je regulisan zakonskim propisima. U najvećem broju demokratski opredijeljenih država pitanje lokalne samouprave je regulisano ustavom.
zavičaj
“Dani evropskog naslijeđa” – promocija kulturnog blaga općine Gračanica
Mirsad Omerčić
„Dani evropskog naslijeđa“ je kulturna manifestacija koja je već osam puta do sada bila uspješno organizovana u Federaciji Bosne i Hercegovine. Ona je dio opšteg kulturnog programa Savjeta Evrope u kome učestvuje i Bosna i Hercegovina kao njegova članica. Ovogodišnja manifestacija odvijala se u okviru kampanje „Kulturna baština kao komunikacija“. Cilj kampanje bio je da afirmiše zaštitu našeg i evropskog kulturnog i prirodnog naslijeđa, ali i da promoviše svijest o njemu. Centralna manifestacija, Devetih po redu, “Dana evropskog naslijeđa” održana je u Tuzli od 19. do 25. septembra 2005. godine. Tokom tih sedam dana postavljeno je više izložbi u Bosanskom kulturnom centru, Međunarodnoj galeriji portreta i Međunarodnom ateljeu „Ismet Mujezinović“. U hotelu „Tuzla“ održan je Okrugli sto sa više prigodnih predavanja na temu bogatog bosanskohercegovačkog kulturno-historijskog naslijeđa. Cjelokupna manifestacija bila je popraćena posjetom velikog broja građana, zatim gostiju iz kulturnog i političkog života, te predstavnika brojnih elektronskih i printanih medija iz cijele Bosne i Hercegovine. U okviru svih tih dešavanja u Tuzli, svoje mjesto našlo je i bogato kulturno-historijsko naslijeđe općine Gračanica.
O nastanku naselja Doborovci i njegovom nazivu
Rusmir Djedović
Naselje Doborovci, sa nešto više od 2000 stanovnika, danas je jedno od dvadesetak, a istovremeno i jedno od većih naselja općine Gračanica. Zbog svog geografskog položaja i činjenice da kroz njega prolazi regionalni put iz doline rijeke Spreče (grada Gračanice) ka Posavini (značajno putno raskršće Srnice – Hrgovi), Doborovci su ukupno središte sjeveroistočnog dijela općine Gračanica. Doborovcima gravitiraju obližnja naselja: Džakule (MZ Džakule, Trnovci i Buk), Prijeko Brdo, Vranovići, a takođe i sjeverni dio naselja Sladna (općina Srebrenik).
Likovi zavičaja: Rizo Mehinagić – svjedok historije
Omer Hamzić
Dana 15. 6. 2005. godine otišao je zauvijek još jedan Gračanlija iz takozvane predratne generacije boraca za neki bolji i pravedniji svijet (iz generacije prije onog rata), još jedan od onih koji su vjerovali u ideje socijalizma u nekom drugom i drugačijem smislu te riječi, koji su bili dio revolucije koja (odavno više ne) teče. Otišao je tiho, skoro nečujno – kako je i živio posljednjih dvadesetak godina svoga života, manje više kao i svi oni koji su doživjeli propast ideala svoje mladosti i nestanak države za koju su se borili.
prošlost
Popis doseljenih Vlaha stočara u nahiji Sokol
Adem Handžić
Izvor: Opširni popis vlaha stočara Zvorničkog sandžaka iz 1528. godine – nahija Soko, Istanbul, BBA, TD, No 405. Orijentalni institut Sarajevo, kopije No 91, iz 1528.godine – Naseljavanje novog stanovništva, stočara (vlaha)
Opširni popis nahije Sokol u Zvorničkom sandžaku iz 1548. godine
Adem Handžić
Izvor: Istambul, BBA, TD, No 260; Opširni defter Zvorničkog sandžaka iz 1548. godine, original u Bašbakanlik Aršivi u Istambulu, Tapu Tahrir Defter No 260
Gračanica i Soko u opširnom popisu Zvorničkog sandžaka iz 1604. godine
Aladin Husić
Popisni defteri predstavljaju najznačajnije izvore za izučavanje različitih pitanja iz historije krajeva i naroda koji su bili pod osmanskom vlašću. Njihov nastanak nije nimalo slučajan. Naprotiv, oni su produkt jednog sistemskog praćenja kretanja čiji je osnovni cilj bio utvrđivanje prihoda kojima su finansirane različite državne aktivnosti vojnog ili civilnog karaktera. Iako su nastajali u različitim intervalima i različitim povodima, popisi su najčešće preduzimani neposredno nakon zauzeća i stabilizacije osmanske vlasti u nekom području u cilju utvrđivanja novih posjeda, njihovog privrednog potencijala i uvođenja u timarski sistem, zatim, nakon promjene na prijestolju u cilju revizije prihoda ili rashoda, nakon svake značajnije teritorijalne promjene i, najzad, usljed manjkavosti i nedostataka prethodnog popisa, te drugim sličnim povodima.
Urbane prilike i razvoj naselja u nahiji Sokol (Gračanica) u 16. i početkom 17. stoljeća
Rusmir Djedović
Za istraživanja ukupnih, a posebno detaljnih prilika u Gračanici i okolini na početku turske uprave najvažniji su izvori turske provenijencije. Radi se o katastarsko-poreskim popisima (Tapy defteri) za ovaj dio Osmanskog carstva. Ti nam izvori pružaju obilje konkretnih podataka za Gračanicu i okolinu tokom čitavog 16. pa i početkom 17. stoljeća. Iz njih se može dosta saznati i o prilikama iz prethodnog perioda. Ti su defteri naročito korisni za istraživanja razvoja naselja i stanovništva, jer dosta govore i o konkretnom izgledu naselja – sa teritorijalnog i urbanog stanovišta. Vrlo malo su do sada korišćeni za detaljnije studije teritorijalnog i urbanog razvoja naselja gračaničke općine.
Vjenčanja u sidžilu gračaničkog kadije
Ramiza Smajić
U jednom ranijem radu smo poseban akcent stavili na značaj posljednjeg sačuvanog gračaničkog sidžila te neophodnost njegovog dešifrovanja i objavljivanja in extenso. S obzirom na sporost u realizaciji takvih ciljeva, željeli bismo čitalačkoj javnosti ponuditi segment građe koju sadrži ovaj sidžil, a čiji elementi bi mogli biti korisni za različite naučne oblasti i istraživače. Riječ je o vjenčanjima obavljenim pred kadijom, bračnim ugovorima koji u ovom sidžilu pored svih na sudu rješavanih predmeta zauzimaju značajan dio.
Nekoliko dokumenata i rukopisa iz biblioteke hfz. Ibrahima ef. Mehinagića iz Gračanice
Nedim Zahirović
Hafiz Ibrahim ef. Mehinagić rođen je 11. 3. 1894. godine u Prnjavoru. Školovanje je započeo u Osman-kapetanovoj medresi u Gračanici, nastavio u Istanbulu, a dovršio u Sarajevu, gdje je 1918/19. godine diplomirao na Šerijatskoj sudačkoj školi. Službovao je u Zvorniku, Tuzli i Gračanici. Umro je 30. 7. 1976. godine u Gračanici. Biblioteku Ibrahim-efendije počeo je stvarati još ranije njegov otac Arif Hikmet ef. Jedan dio rukopisa i dokumenata iz te biblioteke danas se nalazi u raznim institucijama, kao što je Orijentalni institut (Sarajevo), Narodna i univerzitetska biblioteka (Sarajevo), Filozofski fakultet (Sarajevo), Arhiv grada Sarajeva, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (Zagreb). Periodiku, štampana djela, rukopise i dokumente, koji su preostali u biblioteci, preuzeo je nakon smrti Ibrahim ef. njegov sin Halid (1922. − 2004.). Nešto prije svoje smrti, on je tu biblioteku poklonio Tajibu Nurikiću, profesoru matematike u Gimnaziji “Dr. Mustafa Kamarić” u Gračanici i ona se danas nalazi kod njega.
Učenici i nastavnici Narodne osnovne škole u Gračanici u akciji prikupljanja dobrovoljnih priloga za vojsku, stradalnike rata i sirotinju tokom ratne 1915. i 1916. godine
Mina Kujović
Nakon izbijanja Prvog svjetskog rata, 1914. godine, austrougarske vlasti su se na cjelokupnom svom teritoriju suočile sa velikim problemom snabdijevanja životnim potrepštinama, kako vojske tako i civilnog stanovništva. Ovi problemi naročito su bili izraženi u Bosni i Hercegovini. Zbog opće mobilizacije, nestašica radne snage na žitnim poljima osjetila se već prve ratne godine. Zemlja je privredno propadala usljed masovne mobilizacije pripadnika svih konfesija i kategorija stanovništva, te odlaskom hiljada mladih ljudi na frontove. Njive su ostale neobrađene, a prispjela ljetina je propadala. Desetine hiljada Bosanaca i Hercegovaca izginulo je i ranjeno već tokom prve ratne godine, trebalo je zbrinuti i nahraniti brojne ratne invalide, udovice i ratnu siročad.
Djelatnost Narodne biblioteke i uloga njenog osnivača Mustafe Kamarića u društvenom i kulturnom životu Gračanice između dva svjetska rata
Omer Hamzić
U periodu između dva svjetska rata, kulturno-zabavni i društveni život u Gračanici, kao i u mnogim drugim manjim mjestima, odvijao se u okviru kulturno-prosvjetnih i sportskih društava, koja su se, uglavnom, organizovala na nacionalnoj ili konfesionalnoj osnovi. U kulturno-prosvjetna društva “Gajret” i “Narodnu uzdanicu” uključivali su se u najvećem broju muslimani (Bošnjaci), dok su se Srbi okupljali u Srpskom kulturno-prosvjetnom društvu “Prosvjeta”, a Hrvati u Hrvatskom kulturno-prosvjetnom društvu “Napredak”. Pored učešća u društvenom i kulturnom životu grada, ta su društva često manifestovala svoju privrženost aktuelnim vlastima, izražavajući im razne vidove zahvalnosti i naklonosti. U pozadini takvih manifestacija bile su političke ambicije onih koji su vodili ili finansirali rad tih društava.
riječ
Saga o bijenalu – bajka o ljepoti (Bijenale umjetnosti minijature, spiritus movens konstituiranja likovno-estetskog bića bosanskohercegovčkog znaka)
Atif Kujundžić
Odavno bijaše, pa su ljudi u nordijskim zemljama borbom, vojničkom vještinom, krvlju i djelom ispisivali sage o svome amanetu, o svojoj plemenitoj ostavštini pokoljenjima. Forma sage, činila im se jedino primjerenom za opis borbe, osvajanja slobode i odbrane, ali i osobnog imenovanja svijeta za buduća pokoljenja.
Pjesnički krug “Gračaničkog glasnika”
Nove knjige
Esad Tihić, Bosanski Šamac kroz historiju: Od postanka naselja do završetka Drugog svetskog rata, izd. S. Tihić, Sarajevo 2005, str. 264.
Bosanski Šamac je grad veoma zanimljive prošlosti koja se, primjenom tematskog i hronološkog principa, jasno odslikava na stranicama knjige Esada Tihića (1925), autora sa bogatim istraživačkim iskustvom i spisateljskim opusom. “Neobičan” nastanak i razvoj grada prezentirani su detaljno i argumentirano, posebno one reljefne dionice historije koje iziskuju pažnju i komentar historičara vezanih za proučavanje muhadžirskih pokreta.
Denis Bećirović, Informbiro i Sjeveroistočna Bosna, odjeci i posljedice sukoba KPJ – Informbiro (1948. – 1953.), “Feri” Tuzla 2005.
Historijska studija “Informbiro i Sjeveroistočna Bosna, odjeci i posljedice sukoba KPJ – Informbiro (1948. – 1953.), Denisa Bećirovića potvrda je da se velike historijske teme, s protokom vremena uvijek iznova mogu promišljati, promatrati, upoređivati i da se iz njih uvijek mogu izvlačiti historijske pouke i poruke.
Hazim Hodžić, More do koljena (priče i komedija u tri čina “Haj’mo na janjetinu”), “Denfas”, Tuzla, 2005.
Nakon nekoliko objavljenih knjiga iz oblasti publicistike i historiografije (ratna hronika “Opet vidim Bosnu”, “Sinovi Bosne”, “Srebreničko srednje obrazovanje 1975. – 2000. godine) i romana “Korak od zaborava”, Hazim Hodžić je prošle godine “svratio na sebe pažnju” nevelikom knjižicom “Druga strana čaršije – šaljive priče”, koja je u nekim glasilima ocijenjena kao “pravo osvježenje u našoj, po kvantitetu obimnoj, a po kvalitetu često upitnoj izdavačkoj produkciji”.U toj knjizi Hodžić je uspio “da od obične male narodne šege ili anegdote… napravi umjetničku prozu vrijednu pažnje”.
Pedeset godina Arhiva u Tuzli (1954. – 2004.), Monografija, Arhiv Tuzlanskog kantona, Tuzla 2005.
U povodu obilježavanja pedeset godina postojanja i rada Arhiva Tuzla, izašla je monografija, koja predstavlja sintezu razvojnog puta Arhiva u proteklih pola vijeka njegovog postojanja i rada. U njenoj pripremi i publikovanju učestvovali su članovi kolektiva kao i saradnici Arhiva. Monografija sadrži pet poglavlja koja su dalje podijeljena na manje cjeline ili podpoglavlja.
Mevludin Spahić, Pečat ulice (priče), Bošnjačka zajednica kulture “Preporod”, Gračanica 2005.
Nevelika zbirka, uglavnom kratkih priča, Mevludina Spahića, ovdašnjoj i široj publici poznatog kao pisca pripovjedaka, pjesama i drama, tematski je vrlo raznovrsna i teško ih je sa tog aspekta jednostrano i precizno odrediti. Prevladava socijalna tematika, ali je skoro u svakoj priči prisutna i neka druga tematska dimenzija. Spomenut ću sljedeće: ljubavne, političke, filozofske, mistične, otuđenosti i ljudske izgubljenosti, nepredvidljivosti ljudske sudbine i nemogućnosti ljudske spoznaje svijeta oko sebe. Tako se priče tematski ne ponavljaju i zato imaju draž raznovrsnog i interesantnog, ponekad čudesnog i snoviđenskog. Kratko rečeno: savremena tematika.
Prof. dr. Muharem Zildžić, mr. Ervin Alibegović, mr. Ajša Tulumović, Ishrana, savjeti & zdravlje, “Penn”, Tuzla, 2005.
Publikacija pod nazivom “Ishrana, savjeti i zdravlje” autora prof. dr. med. sci. Muharema Zildžića, mr. med. sci. Ervina Alibegovića, mr. med. sci. Ajše Tulumović i saradnika, satkana u četiri poglavlja, predstavlja moderno koncipirano štivo, namijenjeno širem krugu čitalaca, ali po svom vrlo edukativnom sadržaju i štivo koje može služiti i u edukaciji zdravstvenih radnika.
Nijaz Omerović, Knjiga od praha i snova (pripovijetke), Bosanska riječ, Tuzla, 2005.
Pojava akademskog slikara Nijaza Omerovića u književnoj i kulturnoj periodici nije novijeg datuma. On se javljao sa pričama, esejima, feljtonima, pa i političkim tekstovima. Rukopis priča pod naslovom “Knjiga od praha i snova” čini se kao očekivano ishodište Omerovićevih spisateljskih nastojanja. I ne samo to… Ovaj rukopis na jedan novi način prečitava borhesovsku poetiku, šireći bibliotečki labirint na Istok, a posebno prema sufijskom misticizmu.
Ahmed Hanić, Pobjeda je uvijek slatka (memoarski zapisi), Bosanska riječ, Tuzla, 2005.
Memoarska literatura nije uvijek pouzdan “saputnik” historije, učiteljice života. Ocjene, stavove i činjenice u tim knjigama ne prate faksimili, dokumenata, historijski izvori. Svu odgovornost i sav rizik na sebe preuzima autor.
Kemal Ljevaković, Rat-rane moje duše, dnevničko-dokumentarne bilješke, “Planjax”, Tešanj 2005.
U ovih deset postdejtonskih godina, ispisana je poduga i pobogata niska knjiga o onome što nam se dešavalo, šta smo radili, šta su nam sve činili i kako smo doživjeli i proživjeli agresiju na Bosnu i Hercegovinu od 1992. do 1995. godine.
Lejla Kadić, Što ja nemam čarobna krila (pjesme za djecu), Bosanska riječ, Tuzla – Wuppertal, 2005.
Lejla Kadić, dama je u najboljim godinama. Najbolje godine za jednu damu jesu: kad ima dvoje djece koju odgaja i voli, pa zato voli svu djecu na svijetu, a djeca imaju sjajnu mamu. To je i događaj u najboljim damskim godinama, koji damu, tj. gospođu mamu pokrene, pa počne pisati za djecu.
Kadema Skelić, Ima gore (pjesme), BZK “Preporod”, Gračanica
Uzeti si pravo i pisati o djeci doista se mora priznati da je riječ o velikoj hrabrosti, jer mali se broj pisaca usudio pisati, poistovjećivati ili bolje reći analizirati svijet djece, ako i jeste rijetko je kome pošlo za rukom da samu ideju i riječi usklade, tako da sama ideja i riječi budu ideja i riječi djece (…)
Nizama Salihefendić, Muharem Zildžić, Zoran Ličanin, Kasim Muminhodžić, Enver Zerem i Izet Mašić, Akutna abdominalna bol, monografija, “Avicena”, Sarajevo 2005.
Ova monografija, odnosno dijagnostički vodič autorice Nizame Salihefendić iz Gračanice i koautora, obima je 176 strana, ilustrovana sa 118 slika (UZ, CT, MRI, radiografije, sheme, tabele) sadrži 6 poglavlja u kojima je građa izložena kroz prikladan hronološki slijed..
listovi
Listovi gračaničkog kalendara od 13.5. do 29.10.2005. godine
Omer Hamzić
3. 5. 2005.
Asfaltom na Drafniće i u Riječku
Pošto su prošle jeseni “postavili podlogu”, Drafnićani su, uz pomoć Općine, asfaltirali i preostalih 600 metara svoje glavne saobraćajnice. Sada se asfaltom dolazi “na Motku” iznad Drafnića. Vrijednost investicije 120.000 KM. Sredstva obezbijedili građani općina – pola – pola.
Asfaltirana je i Riječka.
dodatak
“Gračanički glasnik” – svjedok nama i svjedok svemu…
Atif Kujundžić
Inserti iz “progovora” na pjesničkoj večeri “Zvuci gitare i pjesnici iz “Gračaničkog glasnika”, održanoj 12. 8. 2005. godine u okviru Kulturne manifestacije “Ljetne večeri pod lipama Gračanice” – kafe “Film” Gračanica
Kapu dole “Gračaničkom glasniku”
Zlatko Dukić
Nad 12 brojeva“Gračaničkog glasnika”, riječ na promociji 12. broja Časopisa, održanoj 22. 12. 2001. godine u Gračanici – inserti
Gračanica mora obezbijediti sigurnu budućnost i trajni opstanak svog Časopisa…
Omer Ibrahimagić
Odlomak iz intervjua Radio Gračanici, 16. 9. 2004.)
…Mislim da je “Gračanički glasnik” jedna rijetka kulturna pojava u Bosni i Hercegovini. Ako izuzmemo Časopis “Most” u Mostaru, ja ne vidim neki drugi sličan projekat na ovim našim prostorima. Tuzlaci su, čini mi se, pokušavali u dva-tri navrata da pokrenu svoj časopis, ali ne znam dokle su s tim stigli. Budući da je “Gračanički glasnik” koncepcijski već jako dobro profiliran, mislim da bi ga trebalo ne samo podržati, već mu obezbijediti trajnost, da to ne bude, da kažem, nešto što je bilo pa prošlo…
Biografija i bibliografija Omera Hamzića
Priredio: Rusmir Djedović
Omer Hamzić (sin Omera i Fatime), profesor jugoslavenskih književnosti, magistar društvenih nauka iz područja historije, esejist, novinar, rođen 7. 10. 1950. godine u Malešićima, općina Gračanica, osnovnu školu i gimnaziju završio u Gračanici, Pedagošku akademiju u Tuzli, Filološki fakultet u Beogradu, postdiplomski studij iz historije na Filozofskom fakultetu u Tuzli, oženjen je i ima jedno dijete.
Biografija i bibliografija Rusmira Djedovića
Priredio: Omer Hamzić
Rusmir Djedović, sin Mehmedalije (sina Ragiba) i Rukije r. Junuzović, je rođen u Gračanici (mahala Čiriš, gdje i danas živi), 11. 3. 1959. godine. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Gračanici, Prirodno-matematički fakultet (PMF) u Beogradu. Diplomski rad na temu “Geografski osnovi opštine Gračanica” odbranio je 1986. godine. Na Univerzitetu u Beogradu je odslušao postiplomski studij iz geografije. Nakon posljednjeg rata ponovio je postiplomski studij i na Univerzitetu u Sarajevu, položio 11 ispita, dobio i uradio magistarsku temu “Geografski aspekti teritorijalnog razvoja grada Gračanice”
Biografija i bibliografija Mirzeta Hamzića
Priredio: Omer Hamzić
Mirzet Hamzić, profesor historije jugoslovenske književnosti, rođen 20. 10. 1963. u Klisi, kod Zvornika, gimanaziju završio u Zvorniku, Filotofski fakultet u Novom Sadu. Na istom faklutetu u periodu 1988. – 1990. odslušao i ispolagao ispite postdiplomskog studija. U školskoj 1987/88. bio urednik lista studenata Filozofskog fakulteta “To jest”. Od 1992. godine živi u BiH, gdje je u periodu 1993. – 1996. bio zamjenik glavnog i odgovornog urednika lista “Biljega vremena”, koji je izlazio u Gračanici. Bio je urednik u izdavačkim kućama “Monos” Gračanica, “On time” i “Sedam” Sarajevo, a trenutno je urednik u izdavačke kuće BosniaARS Tuzla.
Glosar novih autora
Povodom
Povodom 60 godina od završetka Drugog svjetskog rata: jedan pogled na Gračanicu 1945.
Omer Hamzić
O tragičnoj sudbini Bosne i Bosanaca, Bošnjaka posebno, u Drugom svjetskom ratu već su napisane ozbiljne studije i knjige. Na historijskoj vjetrometini, u tom velikom sukobu, nošeni plimom i osekom svjetskih i lokalnih ratnih događaja, ostavljali su svoje kosti na raznim stranama svijeta: od južne Francuske do Staljingrada, od Tuzle do Maribora, od Beograda do Beča… Uvijek za tuđi račun, o svom trošku i na svoju štetu… Isuviše su dobro poznate historijske ublehe o cvijeću hrvatskog naroda i Bosni i Hercegovini kao hrvatskom povijesnom korpusu, isuviše dobro su poznata razna “načertanija” o Bosni i Hercegovini kao srpskoj istorijskoj zemlji…
Teme
Perspektive i mogućnosti toplifikacije grada Gračanice
Hasan Mostarlić
U svakom gradu, industrijskom centru i naselju, za život i rad ljudi potrebna je toplotna energija za stambene i razne komunalne potrebe, te tehnološke procese u industriji. Razne su mogućnosti snabdijevanja gradova i industrijskih centara toplotnom energijom. Za procese sa relativno niskom temperaturom i srednjom temperaturom (za grijanje, provjetravanje i pripremu tople vode), smatra se da je u današnjim uslovima najbolje centralizovano snabdijevanje toplotnom energijom. Izvori takve energije su postrojenja u kojima se koristi ona vrsta goriva koja se u konkretnom slučaju pokaže najpogodnija.
Mogućnosti i perspektive korištenja kulturno-historijskog naslijeđa Gračanice u turističke svrhe
Mirsad Omerčić
Turizam je u savremenom dobu, uz naftnu i automobilsku industriju, najvažnija grana privrede u svijetu. Turistička kretanja obuhvataju četvrtinu čovječanstva, svaki jedanaesti zaposlen na Zemlji je turistički djelatnik1. Turizam će, prema procjenama stručnjaka, u ovom stoljeću postati najveća svjetska “industrija”. O njemu se sve više govori i piše, on se neprestano mijenja i unapređuje. Pokušavajući objasniti dinamičnu prirodu turizma, u njegovo se proučavanje uključuju geografi, historičari, arheolozi, etnolozi, sociolozi, psiholozi, urbanisti, stručnjaci za marketing, arhitekti – znači, širok dijapazon i društvenih i prirodnih nauka.
Gračanica – primjer stoljetne tolerancije i suživota u Bosni i Hercegovini
Rusmir Djedović
Ovaj prilog je pripremljen kao jedno od uvodnih izlaganja za Okrugli sto na temu “Civilno društvo i tri monoteističke religije”, koji je održan u Gračanici februara/veljače 2005. godine u organizaciji Centra za promociju civilnog društva – Gradačac i Fondacije Konrad Adenauer – predstavništvo Sarajevo, a u okviru teme “Etičke osnove modernog društva”. Izlaganje je zamišljeno i koncipirano kao podsticaj za dijalog učesnika Okruglog stola, kako onih mlađih (pretežno učenika Gimnazije u Gračanici), tako i onih nešto starijih (predstavnika nevladinih organizacija i udruženja građana, javnih, vjerskih, kulturnih i drugih ličnosti iz Gračanice).
Zavičaj
Rezultati lokalnih izbora 2004. godine na općini Gračanica nakon ponovljenog glasanja u Prijekom Brdu
Omer Hamzić
Prva dokazana izborna krađa na području općine Gračanica “poslije izbora za Mačeka i Spahu 1935. godine”, dogodila se na lokalnim izborima 2. 10. 2004. godine u Prijekom Brdu. Oko toga podigla se bila velika političko-pravna halabuka prije svega u “lokalnim stožerima” SDA i SDP, odjednom su dobile na važnosti i neke patuljaste strankice, proturale se senzacionalne kombinacije i šeme. Dok je “oštećena strana” (SDP) očekivala pobjedu pravde, dotle se “neoštećena strana” (SDA) uzdala u pobjedu principa “svršenog čina”. Izbori u Prijekom Brdu su ponovljeni, pravda je zadovoljena, ali su oni koji su bili “oštećeni”, iako politički i moralni pobjednici izbora, ipak na kraju loše prošli. Nisu kažnjeni ni oni koji su krali, ni oni koji su… “vreću držali” – niti pravno, niti politički. Naprotiv, možda su i nagrađeni.
Likovi zavičaja: Ahmet Šiljić Kadija
Omer Hamzić
Ahmet Šiljić Kadija, sin H. Hfz. Mustafe ef Šiljića rođen je 1910. godine u Doboju u ulemanskoj porodici Šiljića, koji vode porijeklo iz Lukavice. Nije bio napunio ni godinu starosti, kada se njegov otac, nakon imenovanja za muderisa Osman-kapetanove medrese, doselio s porodicom u Gračanicu.1 Nakon osnovne škole, završio je Šerijatsku gimnaziju, a zatim Šerijatsku sudačku školu u Sarajevu, u kojoj je stekao zvanje kadije. Po završetku studija, vratio se u Gračanicu, ali nije mogao dobiti namještenje zbog toga što “nije bio dovoljno odan” tadašnjem režimu.
Salihbašići iz Gračanice (pristup projektu istraživanja)
Rusmir Djedović
U ovom kratkom pregledu se daju osnovne crte za istraživački projekat čiji je cilj proučavanje gračaničke familije Salihbašića i izrada naučnog rada o toj familiji uz koji bi se uradila i geneologija, tj rodoslovlje navedene familije. Rezultati detaljnijeg naučnog istraživanja prezentirali bi se u dva dijela: prvi u obliku rada sa naučnom metodologijom i aparaturom (do desetak stranica), a drugi u obliku grafičkog rodoslovlja (na jednoj strani).
Prošlost
Rezultati prvih izbora za općinsko vijeće u Gračanici, 1910. godine
Mina Kujović
Berlinskim ugovorom (član 25) od 13. jula 1878. godine uprava nad Bosnom i Hercegovinom dodijeljena je Austro-Ugarskoj monarhiji, ali tim dokumentom nije bilo određeno trajanje mandata niti sistem uprave koji će se primijeniti nakon ulaska okupacionih trupa u ovu zemlju. Nakon određenih “lutanja’’, organizacija vlasti i uprave u Bosni i Hercegovini povjerena je, 26. februara 1879., Zajedničkom ministarstvu finansija (ZMF) u Beču. U okviru Ministarstva, 9. marta 1879., formirano je posebno odjeljenje, tzv. Bosanski ured. Sljedeće, 1880. godine (22. mart) donesen je Zakon o upravi Bosne i Hercegovine. Paragrafom br. 3 tog Zakona izričito je propisano načelo da se “uprava ovijeh zemalja mora tako urediti da sopstveni prihodi pokrivaju njihove troškove.’’
Jedan idžazet iz medrese Murâdijje u Gradačcu
Fikret Pašanović
Znanje i traganje za njim u islamu imaju centralnu poziciju. Mnogo je toga što svjedoči u prilog ovoj tvrdnji. I prve riječi objavljene u Kur’anu upravo su bile: “Uči u ime svoga Gospodara koji stvara!1” To je i logično, jer bilo kojoj čovjekovoj aktivnosti mora prethoditi znanje. Mnogobrojni su i hadisi2 koji podstiču na traganje za znanjem. Muslimani su od ranog doba, vođeni kur’anskim i hadiskim podsticajima, sticali i prenosili znanja, razvijajući mnoštvo naučnih disciplina, ali i kompleksnu metodologiju i mehanizme transmisije. Jedan od tih mehanizama jeste i sistem tzv. idžâzeta.
O praktičnom pedagoško-metodskom tečaju za mualime (nastavnike mekteba) u Tuzli 1940. godine
Sead Selimović
U periodu od 1. do 20. jula 1940. godine u Tuzli je održan praktični pedagoško – metodski tečaj za mualime sa područja Tuzlanskog okruga. Tečaj je organizirao Ulema medžlis iz Sarajeva, a bio je pod upravom upravitelja Niže okružne (Behrambegove) medrese u Tuzli. Vođenje tečaja bilo je povjereno sekretaru muftijskog ureda u penziji, Ahmedu Redžebašiću iz Tuzle, a predavanja su održavana u prostorijama Niže okružne medrese. Mualimi, polaznici tečaja, stanovali su u internatu medrese, a izdržavani su iz sredstava Islamske vjerske zajednice. Sedamdeset i osam polaznika tečaja imalo je besplatnu hranu i stan. Polaznici (mualimi) osposobljavani su za samostalno održavanje analfabetskih tečajeva. Krajnji cilj ovakvog oblika obrazovanja bio je stvaranje kadrova koji bi radili na širenju pismenosti u Bosni i Hercegovini. Među sedamdeset i osam polaznika bilo je i deset mualima iz gračaničkog sreza.
Od korparije do štamparije
Omer Hamzić
Istorijat gračaničkog štamparstva seže u vrijeme koje je neposredno prethodilo zvaničnom osnivanju štamparskog preduzeća, u godinu 1958., koja je u Gračanici upamćena, između ostalog, i po propasti mnogih privrednih preduzeća – patuljaka koje je osnivala i “likvidirala” još uvijek “tvrda” državno-partijska birokratija po svom nahođenju i po svom znanju i više neznanju, ubijeđena da to radi za dobrobit naroda. U očima Gračanlija još uvijek je odzvanjala parola “Fabrike radnicima, zemlja seljacima”, neki su iskreno vjerovali u radničke savjete i novi “vlastiti put u izgradnji socijalizma, za razliku od sovjetskog dogmatizma…” U Gračanici su “partijski ljudi”, među kojima su dominirali istaknuti “revolucionarni” kadrovi sa Ozrena i mnogi drugi koji su ovdje stigli ko zna odakle po partijskoj liniji, punili uši narodu parolama o boljem životu i onom čuvenom “Fabrike radnicima…”. U Gračanici nije bilo fabrika, a ni zemlja nije data seljacima, već je bilo dosta radnika nezaposlenih, i sirotinje koja je tražila zaposlenje po čaršiji, čekajući “pod lipom” da ide u nadnicu, na kopanje, koševinu, berbu.
Prilog historiji razvoja zdravstvene službe u Gračanici
Prof. dr. Ismail Hadžiahmetović
Sjećajući se na svoje službovanje u Gračanici, u ovom prilogu pokušao sam iznijeti neke činjenice o razvoju zdravstva u Gračanici u periodu 1958. – 1960., važne i značajne pomake u organizaciji i razvoju posebnih vidova zdravstvene službe kao što su: prvi sistematski pregledi učenika i nastavnika osnovnih škola na teritoriji opštine Gračanica, realizacija sistematskih pregleda radnika nekih preduzeća, osnivanje i početak uspješnog rada Savjetovališta i stacionara za djecu, osavremenjivanje higijensko-epidemiološke službe i sanitarne inspekcije, uvođenje preventivne i patronažne službe na terenu, zdravstveno prosvjećivanje, edukacija kadrova itd.
Riječ
Gračanica u narodnim pjesmama i sevdalinkama
Rusmir Djedović
Među brojnim starim narodnim pjesmama Bosne i Hercegovine značajan je broj onih pjesama, osobito sevdalinki, u kojima su opjevani gradovi, pojedini njegovi lokaliteti, značajne ličnosti ili neki poznati događaji vezani za taj grad. U nauci je poznato da: “Sevdalinke sa lokalnim obilježjima nalaze se već u najranijim zapisima narodne pjesme sa bosanskohercegovačkog područja”
Pisana riječ Ibrahim ef. Mehinagića iz Gračanice
Kemal Bašić
Značajan broj ljudi daju svoj doprinos u raznim oblastima ljudskog djelovanja i to čine sa dosta uspjeha. Jedan od njih je sigurno i Ibrahim Mehinagić, koji je imao zavidnu i uspješnu karijeru, ali je i u oblasti pisane riječi dao svoj veliki doprinos. Kao dobar poznavalac turskog jezika, preveo je nekoliko veoma značajnih radova sa tog jezika, ali je uradio i znatan broj originalnih. Bila je to sigurno veoma odgovorna i sistematična osoba što se vidi kako iz poslova koje je obavljao, tako i iz njegovih pisanih radova.
Sedam pjesama
Nisveta Kantardžić
Kakva je to sila što nas
Vječno spaja?
Gdje se tajna krije,
Kad pupčana veza nije?
To je neka jača vrpca,
Koju samo majka veže
Oko svoga srca.
I kad drugom svijetu pripada
Daleko od obzorja,
U tišini,
Koju narušava samotni
Mjesečev dah
Spaja nas neka metaforička
Veza
Gladam sliku najdražeg lika
I pješčan ssat
Kako ga zaustaviti?
U njemu pijeska sve manje.
Svako zrno sekunda,
Suza, život.
Juri, kao da ga neko tjera.
Čaša ostade prazna
Život se ispraznio
Jedna suza iz oka kanu
U njoj sva sjećanja,
Kao na dlanu.
Plovim kao brod bez sidra,
Bez njene tople ruke.
Brojim trenutke prošlosti.
Nikad me ne napuštaju
Davno prošli,
Prisutni zauvuijek
Očev odlazak
Zlatko Dukić
OCA SAM, TAKO, upoznao tek kad ga više nije bilo… Mislio sam, poslije večere, malo prošetati Travnikom, ali nisam izdržao.
Nasumce sam, čim sam se vratio u hotel, otvorio onu kutiju od cipela i s vrha uzeo prvi od šest uredno poslaganih rokovnika. Moglo je biti oko devet naveče… Kad sam sljedeći put pogledao na sat, bila je prošla ponoć, a iza mene je ostao pročitan
– ma, šta pročitan, progutan! –
tek prvi rokovnik s očevim sitnim, urednim, filigranski skoro preciznim, godinama pomno ispisivanim sadržajem!
Nove knjige
Sadik Šehić, Tvornica motornih dijelova Gradačac 1954. – 2004. godine uspjeha, “Planjax”, Tešanj 2004.
Iako je prigodno-dokumentarnog karaktera (izlazi povodom pedesete godišnjice firme), ova knjiga, po načinu obrade, kompoziciji i pristupu temi, prevazilazi tu svoju prvobitnu namjenu i predstavlja vrijedan pažnje izdavački projekat u oblasti lokalne historiografije.
Ahmed Muradbegović, Ponos (roman), Javna ustanova Biblioteka “Alija Isaković” Gradačac 2004.
Trebalo je da prođe 77 godina, jedan dobar životni vijek, od pojave prvog izdanja romana “Ponos”, prvog romana književnika Ahmeda Muradbegovića – dramatičara, noveliste, pjesnika i esejiste, konačno i romanopisca – do njegovog drugog izdanja, koje se pojavilo u njegovom rodnom Gradačcu.
Meho Baraković, Stockholm iznutra i druge pjesme (pjesme), NIK “Kujundžić”, 2005.
Štokholm iznutra i druge pjesme Mehe Barakovića kao njegova najnovija knjiga, samo su u meni rekonstruirale sve ono dobro i drago što o Mehi Barakoviću volim i znam. Ista je to emotivna dubina i zapitanost nad smislom svoga prisustva uopće. Ovaj put, kao bolom, osvijetljena i tugom zbog onih kojih više nema, zbog svojega mjesta u svijetu, svaka tuđa zemlja, tuga je golema.
Listovi…
Listovi Gračaničkog kalendara od 15. 11. 2004. do 29. 4. 2005.
Omer Hamzić
2. 12. 2004.
Sud Bosne i Hercegovine uvažio žalbu Opštinskog odbora SDP Gračanica u vezi sa neregularnošću izbora u Prijekom Brdu
Žalbom se mora ponovo pozabaviti Izborna komisija Bosna i Hercegovine, koja je u prethodnom postupku odbacila žalbu SDP Gračanice, utvrdivši da je na spomenutom biračkom mjestu bilo sve “o.k.”
Dodatak
Glosar novih autora
povodom
Atif Kujundžić
Časopis za kulturnu historiju “Gračanički glasnik”, već svojim nazivom određuje i anticipira predmet svoga bavljenja, određuje prostor svoga djelovanja, kao i odnos prema ciljevima koje želi postići. Odrednica: kulturna historija, mogla bi se dati i inverzno, a da na taj način bude preciznija, dakle: historija kulture. Međutim, kako je kultura po sebi historična, povijesna kategorija, kako je kultura jedina prava povijest/historija čovječanstva – nije u pitanju ni pogreška, ni nepreciznost. Riječ je o tome da Časopis i ljudi, koji se oko njega okupljaju kao saradnici, u značajnijoj mjeri nastoje tretirati završene kulturne procese i dokaze o njima kao post festum – dakle historijske činjenice.
Časopis za kulturnu historiju “Gračanički glasnik” kao podsticaj i uvjet pozitivne kulturne promjene
Atif Kujundžić
Iz optike i duhovne pozicije bošnjačkoga svijeta postoji predislamsko i islamsko doba. Predislamsko doba je vrijeme džahilijeta ili neznanja, odnosno, vrijeme utjecaja svakovrsnih džahila. Islamsko doba počinje pojavom Muhameda s.a.v.s. i objavljivanjem časne knjige Kur’an, tj. Objavom Znanja i Svijesti o sebi i Stvoritelju Svega, koju muslimanima donosi Njegova Riječ. Njegova Riječ, Jest, Njegova Milost Ljudima
Kulturna promjena uvjetovana pojedincem i njegovim djelom ili Tešanj – paradigma kulturne promjene u Bosni i Hercegovini
Atif Kujundžić
Tešanj je prototip bosanskog grada koji nazivamo kasabom. Tvrđava, vojska i odbrana kraja. Čaršija. Gradski život i zanati. Škola. Trgovina, pazarni dan, razmjena dobara. Uprava, katastar, gruntovnica. Liječnik i veterinar. Sud i policija. Sakralni objekti. Kudret voda. Musa Ćazim Ćatić. Mustafa Ćeman. Kultura, umjetnost i arhitektura. Teatar. Pisci i slikari. Centar za kulturu i obrazovanje.
teme
Poruke sa promocije knjige “Knjige šehida, poginulih boraca i civilnih žrtava rata Gračanica, 1992. – 1995. godina” održane 25. 5. 2004.
Omer Hamzić
Tragično i neusporedivo teško vrijeme rata, kao vrijeme najtežih iskušenja u našim životima, hvala Stvoritelju svega – sada je iza nas. Dobro je prisjetiti se: nismo znali ko će od nas preživjeti. Dušmanin je bio nemilosrdan i, da je imao snagu, nikome ne bi pružio priliku. Zato je odbrana svim sredstvima, pa i golim životima bila jedina mogućnost da provjerimo svoju sudbinu. Po svemu, bilo je to vrijeme koje odgovora na hamletovski upit: biti ili ne biti pitanje je sad. Danas, dobro je uočiti, oni koji su pristali svojim životom odgovoriti na to pitanje, odgovorili su za sve nas koji smo još živi. Tako i žive u nama kao u još jedinoj mogućnosti za nas koji smo ostali smrtni zahvaljujući njihovome srcu, hrabrosti i žrtvi.
Program prikupljanja i obrade podataka o stradanju Bošnjaka s područja općine Gračanica tokom Drugog svjetskog rata
Omer Hamzić
U okviru Redakcije “Gračaničkog glasnika” duže vremena sazrijevala je ideja da se otvori i pokrene pitanje evidencije svih izginulih i nestalih Bošnjaka tokom Drugog svjetskog rata kao pitanje koje se do sada manje-više zaobilazilo u našoj domaćoj historiografiji. Razlozi su, uglavnom, poznati i oni su zajednički za čitav prostor bivše države. Još 1998. godine, kao urednik “Gračaničkog glasnika”, potpisnik ovih redova je na njegovim stranicama (u broju 6 od 1998.) otvorio neke dileme o sudbini Bosne i Bošnjaka u Drugom svjetskom ratu, a neposredan povod za to bilo je pitanje jesu li partizani, zapravo, okupirali ili oslobodili naše gradove u završnici Drugog svjetskog rata, koje se politiziralo do banalnosti i izazvalo nove podjele među Bošnjacima. U istom broju, na molbu Redakcije, u raspravu se uključio prof. dr. Omer Ibrahimagić, tada sudija Ustavnog suda Federacije BiH i profesor Fakulteta političkih nauka u Sarajevu. Iz svog ugla, on je u istom broju elaborirao pitanje “Jesu li Bošnjaci u Drugom svjetskom ratu bili na pravoj strani” i predložio Redakciji da odgovor na njega zatraži od još desetak najistaknutijih Bošnjaka u oblasti politike, historiografije i prava s prostora Bosne i Hercegovine. Tu sjajnu ideju i nadasve korisnu inicijativu Redakcija, nažalost, iz objektivnih razloga nije mogla “iznijeti”.
Kratak osvrt na nekadašnje propise o nacionalizaciji i njihovu primjenu u općini Gračanica
Ahmed Hamidović
Nacionalizacija predstavlja prinudni prijelaz u društvenu, odnosno državnu svojinu krupnih ili svih privatnih preduzeća, određene privredne grane, ili stvari određene vrste i veličine, sa naknadom ili bez naknade.
Robna kuća – urbanističko-arhitektonski historijat lokaliteta robne kuće “Gračanka”u gračaničkoj čaršiji
Rusmir Djedović
Gotovo svaki dio naselja sa dužim historijatom naseljenosti i dugom urbanom tradicijom ima vrlo zanimljiv i složen urbanističko-arhitektonski razvoj. Takav je slučaj i sa svakim značajnijim urbanim lokalitetom u gradu Gračanici, koji ima dugu urbanu tradiciju značajnog naselja u srednjem vijeku i naselja sa statusom grada još iz prve polovine 16. stoljeća. To se naročito odnosi na teritorij stare gračaničke čaršije kao kulturno-historijsko i zanatsko-trgovačko jezgra grada.
zavičaj
Rezultati lokalnih izbora 2004. Godine: SDA “dobila” relativnu većinu u općinskom vijeću, SDP svog starog načelnika
Omer Hamzić
Općinski izbori u Bosni i Hercegovini, provedeni su 2. 10. 2004. godine na 4.065 biračkih mjesta u 142 izborne jedinice. Pravo glasa imalo je 2.322.687 birača, a glasalo se: za izbor općinskih načelnika u Federaciji i Republici Srpskoj, za članove općinskih vijeća u Federaciji Bosne i Hercegovine i Skupštine opština u Republici Srpskoj, zatim za članove Gradskog vijeća grada Mostara, odbornike Skupštine opštine Banja Luka, zastupnike u Distriktu Brčko, te gradonačelnika Banja Luke. To su bili šesti po redu izbori, provedeni poslije rata i prvi koji se finansiraju sredstvima općina, to jest domaćim parama.
Kiseljak U Malešićima (Ibrići)
Rusmir Djedović
Narod okoline Gračanice od davnina poznaje brojne prirodne izvore koji imaju povećani stepen raznih minerala i gasova u vodi. Takve mineralne izvore ljudi su najčešće nazivali kiseljcima. Poznati su npr. kiseljaci kod Sarajeva i Tuzle, zatim u Srebreniku ili onaj u Sočkovcu, kojeg narod odavno naziva Željezni kiseljak.
Sabrija Prohić – prvi moderni biznismen u privrednoj historiji Gračanice
Rusmir Djedović
U našoj historiografiji uopće, pa i takozvanoj lokalnoj, Gračanica i njena okolina u periodu između dva svjetska rata nije bila predmet ozbiljnijih istraživanja. Malo je objavljeno radova o Gračanici koji se bave tim periodom. Osobito je nedovoljno istražena uloga i značaj nekih istaknutih Gračanlija. U nizu značajnih imena ističe se ime Sabrije Prohića, kojeg narodno pamćenje svrstava u znamenitije ličnosti novije gračaničke prošlosti.
Sjećam se svoga oca Sabrije…..
Esma Tučić – Prohić
Ovaj lirski zapis prenosimo iz neobjavljenog Dnevnika Esme Tučić – Prohić, najmlađe kćerke Sabrije Prohića, koji iz posebnog ugla osvjetljava lik tog znamenitog Gračanlije i svjedoči o sudbini njegove porodice. n.u.
Vašar (vašer) u Gračanici – neka razmišljanja o promjeni termina njegovog održavanja
Rusmir Djedović
Svake jeseni Gračanica i Gračanlije, kao i brojni trgovci i gosti iz cijele Bosne i Hercegovine nekoliko dana žive u znaku tradicionalnog vašera. Ovaj iznimno značajan stari narodni skup daje krupno obilježje ukupnom životu stanovništva, ne samo grada, već i šire regije, a naročito u privredno-trgovačkom smislu. To je, može se reći, i veliki tradicionalni kulturni događaj ovog dijela Bosne. Zato vašar u Gračanici zaslužuje mnogo više poznavanja u javnosti i u literaturi, nego što je to bilo do sada.
Osmanovići ispod Grabova, zapis o jednoj romskoj porodici iz Malešića
Himzo Duraković
Na brdovitom i jarugama ispresijecanom zemljištu koje narod zove Ispod grabova, a koje se uzdiže iznad najsjevernijih mahala sela Malešića, između brda Vis i Sijedi Krš, do 1972. godine nalazilo se nekoliko trošnih romskih kućica u kojima su živjeli potomci romske porodice Huse Osmanovića.
prošlost
Nekoliko podataka o mortalitetu, poginulim i umrlim Bošnjacima iz Gračanice u jedinicama austrougarske vojske tokom Prvog svjetskog rata
Edin Šaković
Među nesređenom i fragmentarno sačuvanom građom nekadašnjeg imamata džemata u Gračanici, koja se danas nalazi u Medžlisu Islamske zajednice Gračanica, zajedno sa arhivskom građom Kotarskog vakufsko-mearifskog povjerenstva, nalazi se i nekoliko matičnih knjiga – matica rođenih, umrlih i vjenčanih, te domovnica – popisa muslimanskih domova i njihovih članova. Ove su knjige za muslimansko stanovništvo ranije vodili džematski imami. Među tim matičnim knjigama nalazi i se i matica umrlih za 1912.-1920. godinu. Riječ je o vrlo interesantnom historijskom izvoru koji se najvećim dijelom odnosi na period Prvog svjetskog rata (1914.-1918.) i doba tzv. prevrata – propasti austrougarske vlasti i uspostave organa Kraljevstva SHS u ovome gradu (1918.-1919.). U matici umrlih 1912.-1920. evidentirani su datumi smrti muslimana i muslimanki s područja grada Gračanice, zatim njihova životna dob, kao i uzrok smrti. Zahvaljujući tome, moguće je donekle baciti svjetlo na život tadašnjih Gračanlija. Pri procjenama uslova života, zdravstvenih prilika i mortaliteta na području grada Gračanice tokom Prvog svjetskog rata, treba polaziti od činjenice da je po popisu iz 1910. godine Gračanica imala 4.222 stanovnika.
Neki detalji o smjeni vlasti u Gračanici krajem novembra 1918. godine
Mina Kujović
Završetak Prvog svjetskog rata, u novembru 1918. godine, u cijeloj Bosni i Hercegovini, pa i u Gračanici obilježili su burni politički događaji, opća nestabilnost, pobune seljaka, raznovrsne nestašice, pojave gladi i bolesti. Odstupanje stare austrougarske i uspostava nove vlasti, koja je ulazila na prostor Bosne i Hercegovine sa srpski trupama u narodnom pamćenju ostalo je kao “vrijeme prevrata”. Novu vlast i stvaranje Kraljevine SHS srpski seljaci dočekali su s velikim oduševljenjem, očekujući da će agrarno pitanje biti definitivno riješeno. U mnogim bosanskohercegovačkim selima vladalo je revolucionarno raspoloženje. Na raznim mjestima planuli su begovski čardaci. U Gračaničkom kotaru seljaci su zapalili jednu zgradu i orobili čardak Mustajbega Uzeirbegovića u Kožuhama, rastjerali oružnike na oružničkoj postaji u Osječanima i dva puta izgonili oružnike sa oružničke postaje u Ozrenu. Na prolazu u Gračanicu zaustavile su se srpske komite i noću uznemirivale činovnike i oružnike.
O kandidaturi Mustafe Mulalića za narodnog poslanika Gračaničkog sreza na petomajskim izborima, 1935. godine
Nihad Halilbegović
(Iz neobjavljenog memoarskog spisa Mustafe Mulalića pod naslovom “Hronika Drugog svjetskog rata iz aspekta mojih doživljaja i rasuđivanja”)
Kada mi je do ruku došao rukopis “Hronika Drugog svjetskog rata iz aspekta mojih doživljaja i rasuđivanja” nekadašnjeg političara i publiciste Mustafe Mulalića, a riječ je ustvari o njegovim memoarima, prisjetio sam se jednog davnog susreta sa tim čovjekom, koji je ostavio određeni trag i u političkom životu Gračanice u periodu između dva svjetska rata, a jednim dijelom i tokom Drugog svjetskog rata. Nekoliko zabilješki iz spomenutog memoarskog spisa, koji se odnose na Gračanicu, prezentirat ćemo u ovom prilogu.
Administrativno – teritorijalni okvir Gračaničkog sreza 1945. godine
Senahid Hadžić
Bosna i Hercegovina je, a samim tim i prostor današnje općine Gračanica, tokom 20. stoljeća više puta je mijenjala svoj administrativno – teritorijalni okvir. Od okruga, kotara i kotarskih ispostava iz vremena austougarske, zatim oblasti, srezova i općina za vrijeme Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, potom banovina, srezova i općina u Kraljevini Jugoslaviji, pa župa, kotara i općina u NDH, do današnjih entiteta, kantona i općina. Ipak, najčešće i najznačajnije administrativno-teritorijalne promjene desile su se u periodu poslije 1945. godine. O tome, između ostalog, govori podatak da su u periodu od 1945. do 1952. godine u Službenom listu Bosne i Hercegovine objavljena čak 42 zakona, odluke, uputstva, ukaza i ispravke, koje se odnose na administrativno-teritorijalnu podjelu Bosne i Hercegovine.
riječ
Tri priče (Litica, Spavajuća smrt, Pećina)
Mevludin Spahić
LITICA
Odmicala je druga polovina sahata otkada se, pripijen uz stijenu, u očajničkom strahu, držao objema šakama za hrapave kamene izbočine okomite litice, uz koju se namjeravao uspeti. Dan je zamicao posljednjim titrajima svjetlosti na zapadnim vijencima planine, iza kojih su se plavile daljine i zujao život, čiji su zvuci dopirali do njega kao nešto što izmiče i čini ga očajnim, usamljenim i izdanim. Udaljena slika života, kao blijesak dalekog svjetionika, postepeno je bljedila i nestajala sve više u tamnoj sjeni sumraka koji je puzao, pokrivajući vidljivo okruženje. Gledao je desnim okom, glave okrenute udesno, dok mu je lijevo buljilo u sivilo kamena.
U cjelini i pojedinostima dužnici smo prema svome gradu, o slikama Mehmeda Alića Gljive
Atif Kujundžić
(Budući da slike gračaničkog slikara Mehmeda Alića likovno obogaćuju ovaj broj našeg časopisa, odlučili smo da “progovor” povodom otvaranja njegove izložbe, 4. 8. 2004. godine u BKC u Gračanici, objavimo u cjelini. )
Dobro znamo kako i koliko smo oduvijek i zauvijek ovdje, ali smo se prije agresijom nam nametnutog rata gubili u općoj slici i davali joj se, kako se ispostavilo: bez potrebe. Kada smo vidjeli kako nas ta nesebičnost proždire, potražili smo se i pronašli tu, na licu mjesta, gdje i jesmo jedino mogući i stvarni. Čini se, tada smo i prvi put uistinu pojmili, kako su nas uvijek prepoznavali po Sahat-kuli, Bijeloj Ahmed-pašinoj i Šarenoj džamiji, Osman-kapetanovoj medresi i Općinskoj kući, kao ljude iz Čaršije od posla, kao Gračanlije. Čak, nismo ni primjećivali, kako im ni na pamet ne pada da nas u Sarajevu prihvate kao Sarajlije, mada ne znamo odakle i kada su u Sarajevo došli. Kao ni u druge gradove. A Boga mi, ponekad ni mi nismo htjeli biti, tamo neki, jer – Gračanlije i jesmo!
Nove knjige
Omer Hamzić, Osman Puškar, Ibrahim Nurkić, Knjiga šehida, poginulih boraca i civilnih žrtava rata Gračanica, 1992. – 1995. godina,. Općina Gračanica, Monos Gračanica 2004
Knjiga šehida, poginulih boraca i civilnih žrtava rata Gračanica, 1992. – 1995. godina historijski gledano vrijedna je bibliografska jedinica, koja će generacijama Bosanaca i Bošnjaka služiti kao neupitan, faktografski, dokaz par exellence o karakteru agresijom nametnutoga rata vođenog u Bosni i Hercegovini 1992. – 1995. godine, odnosno, o odbrani njihove – međunarodno priznate države Bosne i Hercegovine, ali i njihove supstance na koju se s genocidnim namjerama ustremila i obrušila fašistička ostrašćena neman. Sve ovo, ne samo zato jer je knjiga u svim pojedinostima neprijeporno tačna, već zato što njezina činjeničnost blistavo svjedoči o karakteru agresorovih namjera. Naime: napadnuta je međunarodno priznata država, čiji najbrojniji narod ne samo što nije bio organiziran za rat, već uopće, nije namjeravao ratovati. Agresor je krenuo u ubilački rat protiv nenaoružanog naroda, protiv civila, njihove kulture, vjere, nacije i zemlje.
Avlija, Časopis Bošnjačke zajednice kulture “Preporod”, Općinsko društvo Gračanica, broj 3., Bošnjačka zajednica kulture “Preporod”, Gračanica 2004.
Na više od 200 stotine stranica Časopis donosi poetska i prozna ostvarenja “literarnog pogona” gračaničkog “Preporoda”, odnosno jednogodišnji učinak tridesetak zaljubljenika pisane riječi, pjesnika i prozaista iz Gračanice, među kojima ima dosta početnika, koji se prvi put javno obraćaju “ovom narodu” stihom, ali i iskusnijih i afirmisanih pjesnika, čija se pjesnička ostvarenja izdvajaju i uzdižu iznad uobičajenih prosjeka takozvanih “pisaca amatera”.
Zlatko Dukić, Iz pozadine, OFF-SET Tuzla, Monos Gračanica, 2004. Roman “Iz pozadine”, ljubavni roman koji to nije
Ovaj, po obimu neveliki Dukićev roman (13. po redu), po svojoj tematici i stvaralačkom postupku ne razlikuje se bitnije od ostale Dukićeve proze, pa i čitavog njegovog spisateljskog opusa. Tematski to bi mogao biti obiteljski roman – o sudbini obitelji Džafera Tufahije u nekom vremenskom prostoru od pedesetak i više godina, istovremeno to je pomalo ratni, pomalo socijalno-politički, napokon ljubavni, na momente erotski roman. Ukratko, višeslojno i višeznačno prozno štivo, sa svim odlikama postmodernističkog književnog postupka.
Sakib Kurtić, Adem-aga Mešić u svom vremenu, Planjax Tešanj 2004.
Autor je uložio znatan napor da bi rasvijetlio i objasnio najznačajnije detalje iz političke biografije tešanjskog posjednika i biznismena, kulturnog radnika i mecene Ademage Mešića. Ova knjiga značajan je doprinos demistifikaciji jedne nesumnjivo značajne ličnosti u političkoj historiji Bošnjaka u prvoj polovini 20. stoljeća.
Arhivska praksa, br. 7., Arhiv Tuzlanskog kantona i Društvo arhivskih zaposlenika Tuzlanskog kantona, Tuzla 2004.
Prvi broj Časopisa “Arhivska praksa” izašao je prije šest godina (1998.), a njegovi izdavači su Arhiv Tuzlanskog kantona i Društvo arhivskih zaposlenika Tuzlanskog kantona. Glavni i odgovorni urednici su prof. dr. Azem Kožar i mr. Izet Šabotić. U radu Redakcije i Časopisa učestvuju arhivisti iz nekoliko evropskih država, zbog čega Časopis ima međunarodni karakter. Časopis izlazi jedanput godišnje. Do sada je izašlo šest, a nedavno je izašao i sedmi broj tog časopisa.
Adnan Jahić, Hikjmet – riječ tradicionalne uleme u Bosni i Hercegovini, Bošnjačka zajednica kulture “Preporod”, Općinsko društvo Tuzla, Tuzla 2004.
Ova historiografska studija predstavlja integralnu verziju magistarske, koju je autor odbranio 16. 9. 2003. godine na postdiplomskom studiju “Historija Bosne i Hercegovine” Filozofskog fakulteta u Sarajevu. U njoj je vrlo detaljno objašnjena koncepcija, sadržina, uloga i značaj lista “Hikjmet” u duhovnom životu Bošnjaka u periodu između dva svjetska rata.
Hazim Hodžić, Druga strana čaršije šaljive priče, Denfas Tuzla, Tuzla 2004.
Po svom sadržaju, ova nevelika knjiga predstavlja pravo osvježenje u našoj, po kvantitetu obimnoj, a po kvalitetu često upitnoj izdavačkoj produkciji. Pisac predgovora knjige definisao je njen sadržaj kao rukopis anegdota i kratkih šaljivih priča, narodnih dosjetki i pošalica, koje je autor godinama bilježio u svoj “tefter” i iz njega ih “prelio” u ovu knjigu. Bilješke su nastale, “onako usput”, dok je autor “hodao” po čaršijama iz našeg komšiluka – Srebreniku, Gračanici, Puračiću, Tuzli, Zvorniku, Brčkom….
Osman Hadžić, Džamije, mektebi i hadžiluci sa područja općine Doboj Istok, “Planjax”, 2004.
Navedena knjiga je prije svega: “pokušaj profesora Hadžića da probudi Bošnjake intelektualce iz historijske uspavanosti i potakne na evidentiranje svoje historije i povijesti u pisanu riječ”. Materiju u ovoj knjizi: “autor zahvata i dublje i šire, ponekad i preširoko i preduboko za intenciju samoga djela”. Osnovno dostignuće istraživanja prezentiranog u ovoj knjizi bi se moglo kazati kao: “Svi imami, hatibi i mualimi, te uzvišeni zanos naroda koji je prihvatio i potpomogao svoju ulemu videći u njoj svjetlo duhovnosti, dokaz su vrlo aktivnog religijskog života u općini Doboj Istok”.
listovi
Listovi gračaničkog kalendara od 9. 5. do 1. 11. 2004.
Omer Hamzić
8. 5. 2004.
7. festival dječjeg dramskog stvaralaštva Bosne i Hercegovine
…i pored uskraćivanja bilo kakve podrške nadležnih “kulturnih” instanci Tuzlanskog kantona, Federacije i države Bosne i Hercegovine, zahvaljujući angažovanju Bosanskog kulturnog centra iz Gračanice, te nekoliko sponzora koji su pritekli u pomoć – ipak održan u Gračanici – na radost najmlađih ljubitelja pozorišne umjetnosti i svih onih koji su uložili dosta truda da Festival opstane.
dodatak
Glosar novih autora
povodom
Optimalna organizacija teritorije i vlasti Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Omer Ibrahimagić
Pogled na historijsku retrospektivu Bosne i Hercegovine pokazuje da je ona od srednjovjekovne države do danas, bila školski primjer decentralizirane države. U vrijeme bosanskih banova i kraljeva Bosna (kako je tada nazivana država) bila je podijeljena na tzv. Kraljevu zemlju i tzv. Zemlje oblasnih bosanskih plemića.
zavičaj
Geotermalna energija sa potencijalom termomineralnih voda Gračanice
Amir Baraković
Intenzivan razvoj proizvodnje i potrošnje energije u svijetu, koja se još uvijek podmiruje iz konvencionalnih, uglavnom neobnovljivih izvora energije, u većini zemalja svijeta nameće potrebu dugoročnog planiranja, iznalaženja i korištenja novih izvora energije. Pri tome se vodi računa da su ti izvori obnovljivi i da ne zagađuju životnu okolinu.
Dosadašnja istraživanja u oblasti vodosnabdijevanja i mogućnost dobijanja novih količina pitke vode na području općine Gračanica
Fuad Alić
Opština Gračanica prostire se na 219,5 km2 u sjevero-istočnom dijelu Bosne i Hercegovine, odnosno na krajnjem zapadnom dijelu Tuzlansko-podrinjskog kantona. Graniči se sa jugoistoka opštinom Lukavac, sa juga opštinom Maglaj, sa zapada opštinom Doboj, sa sjevera opštinom Gradačac i sa istoka opštinom Srebrenik. Zahvata, dakle, dolinu Spreče i dijelove planine Trebava kao veće geografske cjeline u takozvanom peripanonskom priposavskom pojasu. Na tom prostoru danas živi 56.040 stanovnika u 14.011 domaćinstava. Gradsko područje Gračanice sa prigradskom mjesnom zajednicom Pribavom, koju pokriva gračanički vodovodni sistem, broji preko 19.000 stanovnika.
Neke perspektive vodosnabdjevanja općine gračanica
Rusmir Djedović
Područje općine Gračanica, pa samim tim i teritorija grada Gračanica, zbog prirodno-geografskih uvjeta (geoloških, geomorfoloških, hidrografskih i klimatskih), ne odlikuje se većim prirodnim potencijalima za vodosnabdijevanje. U prošlosti se stanovništvo snabdijevalo vodom iz prirodnih izvora (izvori, bunarevi, rijeke i potoci). Gotovo je redovno svaka mahala, kako na selu, tako i u gradu, imala po jedan ili više prirodnih izvora ili javnu česmu. Gračanica je još u doba osmanske uprave imala svoj gradski vodovod. Do prije pedesetak godina, pored brojnih izvora i bunareva, korito rijeke Sokoluše bilo je pregrađeno sa desetak manjih brana (jazova) na području grada iz kojih je voda proticala kroz mahale i kućna dvorišta.
Razvoj prostornog urbanističkog planiranja grada i općine Gračanica
Rusmir Djedović
Uređenje teritorije grada ili nekih njegovih dijelova u smislu planiranja njegove upotrebe i željenog razvoja ima dugu historiju. Organizovanu građevinsku akciju, istina vrlo aproksimiranu, u odnosu na suvremene smišljene zahvate u teritorijima gradova, imamo u Gračanici još krajem XVII stoljeća. Na tadašnjem neizgrađenom gradskom zemljištu, koje je obuhvatalo riječnu terasu dna doline rijeke Sokoluše, Ahmed-paša Budimlija je izgradio osnovne urbane sadržaje i time utemeljio gračaničku čaršiju.1 Lokacijom svojih građevina, on je odredio mjesto i usmjerio pravac razvoja čaršije kao i smjer glavne čaršijske ulice, koji je zadržan i danas. Time je praktično sve do danas određena i namjena navedenog dijela grada, za poslovne i javne funkcije. Možemo slobodno reći da gračanička čaršija, kao historijsko-urbano jezgro grada, ostaje kao jedan od osnovnih elemenata za trajno očuvanje u svim budućim planovima uređenja teritorije grada.
Neke narodne igre, običaji i vjerovanja s područja Gračanice
Fikret Hasanbašić
Najomiljenija čobanska igra bila je nekada igra piriza, možda i zato što je u njoj sudjelovalo više učesnika. Rekviziti u igri su: piriz – komad drveta, dužine od 5 – 7 centimetara i debljine 4 – 5 centimetara i drvena palica (pala) dužine do 60 centimetara.
Zaboravljeni seoski prizori i običaji
Ibrahim Hasanbegović
(Odlomci iz rukopisa “Osmo Muhtarov”)
Iz neobjavljenog rukopisa pod naslovom “Osmo Muhtarov”, u kojem je autor na svoj način, sa dosta autobiografskih elemenata, opisao sudbinu jedne seoske porodice – od početka austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini, pa do početka Titove epohe – donosimo kraće inserte o nekim našim zaboravljenim običajima i prizorima, iz seoskog ambijenta u kojem se kreće Osmo Muhtarov, njegov glavni junak.
Likovi zavičaja: Hadži hafiz Hasan ef. Hadžefendić i muhtar Ibrahim Šako iz Malešića
Edhem Mulabdić
(Dva zapisa iz “Narodne uzdanice” književnika Edhema Mulabdića: nekrolog kadiji Hadži hafiz Hasan ef. Hadžefendiću iz Gračanice i muhtaru Ibrahimu Šaki iz Malešića)
Muslimansko kulturno-prosvjetno društvo “Narodna uzdanica” u toku svog postojanja i kulturnog djelovanja izdavalo je redovne godišnjake-kalendare, u kojima su svoje radove s područja islamskih znanosti, nacionalne i kulturne historije, književnosti i drugih oblasti objavljivali najpoznatiji bošnjački alimi i znanstvenici. “Narodna uzdanica”, kao društvo sa načelno prohrvatskim opredjeljenjem (za razliku od društva “Gajret”, oko kojeg su se pred Drugi svjetski rat okupljali prosrpski orijentirani Bošnjaci-muslimani) nastavilo je svoje postojanje i djelovanje i u vrijeme Nezavisne Države Hrvatske. Iz kalendara “Narodne uzdanice” za 1945. godinu, koji je štampan u Sarajevu krajem 1944., prenosimo dva nekrologa našeg poznatog književnika Edhema Mulabdića o dvije interesantne ličnosti s područja Gračanice, koje su živjele i djelovale u periodu između dva svjetska rata: H. hfz. Hasan-ef. Hadžiefendiću, vrhovnom šerijatskom sucu, rodom iz Gračanice i Ibrahimu Šaki, muhtaru iz sela Malešići kod Gračanice. Radi autentičnosti, zapise objavljujemo u izvornom obliku, dosljedno poštujući osobenosti tadašnjeg pravopisa i Mulabdićevog stila i jezika, uz napomenu da je samo naslov redakcijski. (Edin Šaković)
prošlost
Gradačac – grad na serhatu
Sadik Šehić
Neko je pisao da Rimljani udariše temelj Gradačcu. Možda je i to moglo biti. Historičari pišu njegove zgode i nezgode od 1634. godine, jer tad se i prvi put spominje u pisanim dokumentima, a prije toga njegova je prošlost zastrta velom, koji, čini mi se, uskoro neće biti skinut.
Putopisne bilješke i zapisi o gračaničkom kraju
Dr. Salih Jalimam
U tekstu koji slijedi putopisni zapisi i opisi ponuđeni su in extenso, a namjera je da se slika gračaničkog kraja u dugom historijskom nizu predstavi na jedan neobičniji način. Želja je da se potaknu nova istraživanja kao i da se historičari upoznaju sa slikom koju su o ovom interesantnom prostoru ostavili brojni putopisci.
Značaj vakufa u razvoju gračaničke čaršije
Edin Šaković
Tokom osmanske vladavine u Gračanici je, kao i u drugim bosanskim gradovima, osnovan veliki broj vakufa. Pojedinci su svojom inicijativom i vlastitim sredstvima, motivirani različitim interesima, ovdje podizali džamije, medrese, mektebe, hanove, te ostavljali svoju imovinu za izdržavanje tih ustanova. U ovom radu, uz prikupljene podatke o vakufima u Gračanici, od 16. do kraja 19. stoljeća, učinjen je pokušaj da se ukaže na ulogu i utjecaj njihovih zadužbina na razvitak kasabe Gračanice u jedno značajno i razvijeno urbano, privredno, ali i kulturno središte.
Tragom dokumenta: nacionalistički ispad nekih Srba u Gračanici 1894. godine
Mina Kujović
Skoro čitavo 19. stoljeće u Bosni i Hercegovini je, kao uostalom i u cijeloj Evropi, obilježeno kao period nacionalnog razvitka i formiranja nacionalne svijesti kod pripadnika pojedinih dijelova njenog stanovništva. Vjerska podjela i vjerska pripadnost vremenom je determinirala i nacionalnu pripadnost bosanskohercegovačkog stanovništva koje je bilo istog etničkog porijekla i govorilo istim jezikom. U tome se i ogleda posebna specifičnost nacionalnog razvitka u Bosni i Hercegovini.
Privredne prilike na području gračaničkog sreza u periodu od 1945. do 1952. godine
Omer Hamzić
Period od 1945. do 1952. godine obilježen je kao vrijeme obnove i izgradnje, i obično se označava kao administrativni period socijalizma. U tom periodu potpuno je izmijenjen društveno-politički sistem, ukinuto privatno vlasništvo, izvršena nacionalizacija, centralizovana državna uprava. Veliki društveni napori usmjereni su na obnovu ratom opustošene zemlje i uspostavljanje novog socijalističkog sistema, sa dominantnom ulogom državnih organa i centralističkim direktivnim planiranjem u privredi. Do kraja 1946. godine privatno vlasništvo potpuno je ukinuto u industriji saveznog i republičkog značaja, u bankarstvu, saobraćaju i trgovini na veliko. Podržavljeno je i oko 70% preduzeća lokalne privrede. Uvedeno je racionirano snabdijevanje stanovništva, prisilni otkupi poljoprivrednih proizvoda, organizovane seljačke radne zadruge itd. Tako su se stvarale pretpostavke za razvoj državnog, odnosno društvenog sektora takozvane narodne privrede i osnova za izgradnju socijalističkih društvenih odnosa u zemlji.
riječ
Tri pjesnika i jedan esej
Omer Hamzić
U ovoj rubrici donosimo mali izbor pjesama iz pjesničkog opusa troje gračaničkih pjesnika: Nisvete Kantardžić Emine, Safeta Begovića i Muhameda Dautovića. Riječ je o pjesničkim individualnostima koje se po nekim specifičnim motivima izdvajaju od ostalih članova književne radionice gračaničkog “Preporoda”. Možda je to specifična aroma gračaničke čaršije, posebni osjećaj vjere, prolaznosti života itd.
Nove knjige
Husnija Kamberović: Begovski zemljišni posjedi u Bosni i Hercegovini od 1878 do 1918.-Zagreb-Sarajevo, 2003, str. 551
U bogatoj historiji historiografije Bosne i Hercegovine, kroz brojne knjige, rasprave, studije i članke vidljivo je da su istraženi, proučeni i interpretirani brojni problemi i pitanja iz njene prošlosti, prema naučnim i stručnim standardima vremena u kojima su nastajali.
Izet Mašić, Korijeni medicine i zdravstva u Bosni i Hercegovini, “Avicena” Sarajevo, 2004.
Podjela historijske materije po sadržini, to jest prema pojedinim stranama ili aspektima ljudskog života i djelovanja danas je veoma razuđena. Govori se o postojanju nekih “posebnih historija”, kao na primjer: prava, privrede, umjetnosti, književnosti, trgovine, medicine, farmacije itd. Te posebne “stručne” historije u Njemačkoj se nazivaju fachwissenschaften. Posebno je pitanje koliko se historija kao jedinstvena nauka “gubi” u mnoštvu “stručnih” historija i koji se odnosi uspostavljaju između njih, sa stanovišta općeg pristupa, metodologije istraživanja, definisanja istraživačkog problema itd.
200 hadisa, (izabrao i preveo) Fikret ef. Pašanović, “Grin” Gračanica, 2004.
Prema rječniku Abdulaha Škaljića, hadis je arapska riječ, u značenju govor, izreka Muhameda a.s. U širem smislu, u islamskoj terminologiji hadis je isto što i sunet, dakle sve ono što je Muhamed a.s. govorio, radio, preporučio ili odobrio da se radi.
Nisveta Emina Kantardžić, Samoća u snu, pjesme, Nik “Kujundžić”, 2004.
Nisveta Emina Kantardžić, bistro i životno, pjesmom prati svoj hod. Baš, kao što pjesma prati svaki Život – opstajući mu osnovom i potkom u cijelome njegovome tijeku. To je mudrost s kojom se čovjek mora roditi. Mudrost koju sopstvenim življenjem mora produbiti, učiniti sopstvenom Vjerom, stvarnom i neprijepornom.
Hasan Gazibegović, Familija Gazibegović u prostoru i vremenu, “Grin” Gračanica, 2004.
Nakon nedavne pojave knjige “Durakovići iz Malešića – rodoslov”, Himze Durakovića, ova knjiga je druga po redu “porodična knjiga”, koja se bavi, generalno rečeno, rodoslovljem.
Ivo Mijo Andrić, Atif Kujundžić, Velimir Milošević, Majci, ocu i životu (pezija) Nik “Kujundžić”, Lukavac, 2004.
(zabilješka jednog od tri autora)
Pjesme obuhvaćene ovom knjigom, trojica autora ispisivali su u dugom nizu godina svoga pjesničkog rada. I objavljivali su te pjesme u različitim povodima, listovima, časopisima i knjigama.
listovi
Listovi Gračaničkog kalendara od 29. 10. 2003. do 30. 4. 2004.
Omer Hamzić
29. 10. 2003.
Nastavlja se regulacija Sokoluše
U prisustvu predstavnika investitora JP za “Vodno područje slivovi rijeke Save” i Direkcije voda Tuzla, korisnika Općine Gračanica i izvođača radova, Rudnik željezne rude Vareš predao je dio završenih radova na regulaciji korita rijeke Sokoluše – dionice most “Skver” – most “Rampa”, u dužini od 217 metara. Ukupna vrijednost izvršenih radova iznosi 315.738,69 KM. Dogovoreno da se angažuje isti izvođač na preostalom dijelu navedene dionice, u dužini od 40 metara.
dodatak
Glosar novih autora
povodom
Jedan pogled na značaj, ostvarenje i aktuelnost deklaracije ZAVNOBIH-a o pravima građana Bosne i Hercegovine
Salih Osmanbegović
Ovo je referat koji je rahm. Salih Osmanbegović podnio na Okruglom stolu “ZAVNOBiH – Deklaracija o pravima građana Bosne i Hercegovine”, 1. 7. 1999. godine u Sanskom Mostu. Organizatori Okruglog stola bili su: Glavni odbor Saveza udruženja boraca narodnooslobodilačkog rata Bosne i Hercegovine, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine i Skupština opštine Sanski Most. Autor referata bio je predsjednik Organizacionog odbora Okruglog stola. Referat smo preuzeli iz Zbornika radova sa tog skupa, koji je objavljen 2000. godine, str. 75.–95. Prenosimo ga povodom obilježavanja 60. godišnjice ZAVNOBiH- a i u znak sjećanja na rahm. Saliha Osmanbegovića.
zavičaj
Vlastitim snagama do boljih uslova življenja
Omer Delić
Mjesne zajednice gračaničke općine, osnovane među prvima u Bosni i Hercegovini, dugo vremena bile su i najbolje organizovane na prostorima bivše Jugoslavije. Zahvaljujući uspješnoj organizaciji i višedecenijskom iskustvu u radu mjesnih zajednica, na ovom prostoru ostvareni su zapaženi rezultati u rješavanju osnovnih životnih pitanja građana, kao što su elektrifikacija, saobraćaj, vodosnabdijevanje, obrazovanje, zdravstvo… Svako selo dobilo je struju, izgrađeni su moderni asfaltni putevi, vodovodi, školski i zdravstveni objekti. Glavni i osnovni podsticaj ovakvom razvoju bila su sredstva koja su izdvajali sami građani putem institucije samodoprinosa.
Pregled rezultata gračaničkih sportskih klubova u takmičarskoj sezoni 2002./2003. godine
Fikret Konjić
Takmičarsku sezonu 2002./2003. godina po svom “negativnom saldu” obilježili su rukometaši RK “Gračanice”, koji su morali napustiti Premijer ligu Bosne i Hercegovine. S druge strane, pozitivan bilans ostvarile su odbojkašice OK “Gračanica”, koje su svome gradu podarile dvije nove titule – državnih prvaka u pionirskoj i kadetskoj konkurenciji.
“Partizan plus” iz Prve proleterske
Omer Hamzić
Otišao je još jedan, među posljednjim, iz stroja Prve proleterske brigade, one koja je formirana, kako su nas učili, “u malom bosanskom gradiću Rudom, 22. decembra, 1941. godine.” To smo slavili kao Dan armije, kojoj je pjesnik nekada ushićeno nazdravljao: “Stupaj, slavne zastave razvij, ponosna čelična zbita…” Tada smo slavili i tu vojsku i njenog vrhovnog komandanta Tita. Danas je sve manje njegovih saboraca među živima i sve manje sjećanja na njih. Odlaze tiho, zaboravljeni i ostavljeni od historije, koja se tako grubo poigrala sa idealima za koje su se borili i ginuli.
prošlost
Šejh Sinan iz Srebrenika
Nedim Zahirović
Uz mjesnu džamiju u Gornjem Srebreniku, naselju u blizini poznate srebreničke tvrđave, nalazi se turbe šejha Sinana. Za razliku od tvrđave, čiji pomen nalazimo u istorijskim izvorima i prije osmanskog osvajanja, a naročito u osmanskim nakon njenog definitivnog pada pod tursku vlast 1520. godine, o ličnosti šejha Sinana nismo imali nikakvih podataka, izuzev onih koje je sačuvalo narodno predanje. Ovo predanje zabilježio je još 1965. godine Milenko S. Filipović.1 Prema tome predanju, šejh Sinan je došao u Srebrenik iz Budima nakon 1690. godine, odnosno nakon što su Osmanlije izgubile Ugarsku. M. Filipović dalje navodi kazivanje o njegovom “Pobri”, tj. pobratimu, hrišćaninu porijeklom iz Žabara koji je prešao na islam i nakon smrti ukopan pored Sinanovog groba, zatim kazivanje o nastanku šejh Sinanovog vakufa i o njegovim kerametima. U prilici smo da navedemo neke pouzdane podatke o ovom derviškom šejhu, i to na osnovu njegove biografije, koju je u djelu Silsiletü l-muqarribîn ve menâqibu l-mütteqîn dao šejh Sinanov savremenik, beogradski muftija i muderis Muniri Belgradi.
Posljednji gračanički sidžil
Ramiza Smajić
Sidžil (lat. sigillum) je službeni registar osmanske sudske kancelarije, u kojem su zavođeni svi na sudu rješavani problemi. U sadržaju sidžila mogu se naći predmeti iz oblasti građanskog i porodičnog prava (kupoprodaja, dužnički odnosi, vjenčanja, razvodi, ostavinske rasprave…), kao i prijepisi službenih akata viših organa (fermani, berati, bujruldije…). Kako vidimo, osim izrazito sudske djelatnosti, kadije su bili zaduženi i za određivanje cijena na tržištu, određivanje radnika za opravke putova, mostova, tvrđava, popise stanovništva i dr. Predmetna problematika u sidžilima očituje i promjene u nadležnostima određenog kadije. Tako je, naprimjer, očito da su u sidžilima, koji se odnose na bosanske prostore u drugoj polovini XIX stoljeća, zastupljeni samo razvodi, vjenčanja, ostavinske rasprave i djelimično procesi iz agrarnih odnosa, što je rezultat promjene domena nadležnosti šerijatskih sudova reformama pravnog zakonodavstva. Ukratko, već nakon Hatt-i šerifa od Gulhane, kadija gubi na ulozi u poslovima izvan nadležnosti suda.
Osnivanje i početak rada Djevojačke narodne osnovne škole u Gračanici
Mina Kujović
Osnivanje i rad Djevojačke narodne osnovne škole u Gračanici, krajem austrougarske vladavine, samo je jedna etapa u sazrijevanju svijesti o potrebi školovanja ženske djece, muslimanske posebno, i zanimljiva pojava u historijatu školstva na ovom području. Poznato je, naime, da su se muslimanske familije u Bosni i Hercegovini nerado odlučivale da šalju svoju žensku djecu u svjetovne, građanske škole, smatrajući ih tuđinskim i nepodobnim. Otpori su se na različite načine ispoljavali u jednom dugom vremenskom periodu – od prvih građanskih škola koje je otvarala austrougarska vlast, pa do najnovijeg doba, kada su se u pojedinim slučajevima ti problemi morali rješavati čak putem redovnih sudova. Ni Gračanica u tome nije bila izuzetak.
Nasilje i kazna
Dr. Muhamed Nuhić
Sjećanje na Gračanicu s jeseni 1950. godine (memoarski zapis)
Pozna jesen 1950. godine. Vrijeme prohladno, tmurno, vlažno. Čini se da snijeg visi iznad grada i da će se svakog časa sručiti na njega. Pozvan sam u Pokrajinski komitet Komunističke partije za BiH. Nisam znao radi čega. Bio sam tada instruktor Centralnog komiteta Narodne omladine BiH. Prije toga još samo jednom sam ovako iznenada pozvan u Pokrajinski komitet Komunističke parije. Bilo je to 5. maja te – 1950., kada je izbio ustanak u Cazinskoj krajini. Ali, to je priča za drugu priliku.
riječ
Prizemljenje u šovenovo gnijezdo (kulturološki pokušaj)
Atif Kujundžić
Palanački milje koji tvore naše naravi kao petrificirani duhovni obrasci koji su nas i oblikovali, teatar je po sebi, a to znači i mimo Brechtove dijalektike u teatru, tj. kao teatar koji oduvijek/zauvijek ima sopstvenu dijalektiku. Teatar je upravo u tom miljeu incidentna pojava već i zato što se javlja kao mogućnost in miror – u ogledalu, ali i kao naličje miljea. I, kako da ne, cijela ova priča priča se upravo zbog stvarne i strašne bliskosti između teatra i života, do mogućnosti njihovog međusobnog izjednačenja.
Pismo iz Amerike: impresije o tarihima Muhameda Seida Mašića
Tomas Butler
Početkom ljeta 2003. godine, boravećiu jednomjesečnoj posjeti Bosni i Gračanici sa grupom američkih studenata, susreo sam se sabogatom historijom ovih prostora. Tu sam upoznao zaista zanimljivu kulturu i duh Bosne na gračanički način. Na povratku u Ameriku, pored saznanja i utisaka, ponio sam i više knjiga o Gračanici i Bosni i Hercegovini. Između ostalih, i knjigu u kojoj se govori o “tarihima”, Gračanlije Muhameda Seida Mašića.
Zlatko Dukić ili snaga kreativno-inventivnog duha, skica za portret povodom susreta sa piscem
Atif Kujundžić
Centar za kulturu i obrazovanje Tešanj, 26. 09. 2003.
U svijetu koji nas okružuje bogohulno je progovoriti na način koji ću prakticirati danas i ovdje a u vezi s pojavom pisca Zlatka Dukića i njegovoga spisateljskog djela. Bogohulno, ne zato što ću neuzubillah i talla huliti Stvoritelja svega, već zato što se neću priklanjati mišljenju onih koji koji su se obogotvorili i učinili toliko dalekim pa i ne mogu čuti moju riječ. Oni su autoritarnošću svoga mišljenja etablirali i uspostavili savršenu hijerarhiju vrijednosti, koja bi trebala potrajati barem do Smaka Svijeta u književnosti, ali i u svemu drugom…
Pero me, još tada, htio zaklati
Zlatko Dukić
Postaće mi to jasno tek punih dvadeset sedam godina kasnije, u junu hiljadu devetsto devedeset druge.
A tada, u maju, bezbrižne, naivne, djetinje neiskvarene hiljadu devetsto šezdeset pete, to mi je moglo izgledati – i izgledalo je baš tako – kao nestašna, doduše malo grublja, mada u principu bezopasna dječja igra, u kojoj je, umjesto legendarne kame ili provjerenog i istorijski dokazanog koljačkog noža, u Perinim rukama bila usput, i to u huji, u školskom dvorištu pronađena oštra trijeska, koja će završiti u mom vratu, otpozadi…
Pet pjesama
Hasan Puškar
SVITANJE
Bio sam svjedok…
Nebo je dolazilo u valovima,
trenutak za vječnost.
Oblak sunca na licu noći,
sjene marširaju kao vojnici,
još malo i proći će…
Nove knjige
Esad Sarajlić, Gradačac od 1945. do 1991., Javna biblioteka “Alija Isaković” Gradačac, Općina Gradačac, 1993.
Gradačac od 1945. do 1991. je luksuzno opremljeno djelo sa 360 stranica i preko 150 fotografija i grafika koje ilustruju ovo štivo kroz historijski razvoj ekonomskog, privrednog, kulturnog, komunalnog i društvenog standarda stanovnika općine Gradačac u razdoblju od 46 godina. Ovo djelo, ustvari, ima pretenziju, u prvom redu, da pruži retrospektivu obnove, izgradnje i razvoja ovog kraja u razdoblju iza Drugog svjetskog rata. Naime, autor je na plastičan i argumentiran način pružio čitaocu obilje podataka i informacija koje su, prije svega, polazište iz bogatog i burnog vremena općine Gradačac, vremena koje se ničim ne može zaboraviti i izbrisati.
Avlija, zbornik radova Bošnjačke zajednice kulture “Preporod”, Općinsko društvo Gračanica, godište I, broj 2., Bošnjačka zajednica kulture “Preporod”, Općinsko društvo Gračanica, 2003.
Poslije uvodnika posvećenog stotoj godišnjici Bošnjačke zajednice kulture “Preporod” (bez oznake autora), u ovom brojučasopisa, koji, inače, izlazi povremeno, slijede literarni radovi članova gračaničkog “Preporoda”: poezija, proza, jedan dramski tekst, jedan esej i nekoliko prikaza knjiga. Poetske i prozne tekstove objavili su: Nijaz Omerović i Hasan Puškar, dok je Mevludin Spahić zastupljen i sa jednim esejom i prikazom nekoliko knjiga, a Ismet Suljić, pored pjesama, objavljuje i jedan dramski tekst.
Biljeg Srebrenika, Časopis za kulturnu istoriju, br. 1, Javna ustanova Centar za kulturu i informisanje Srebrenik, Srebrenik, 2003.
Izlaskom iz štampe ovog časopisa, obogaćena je tradicionalna kulturna manifestacija “Srebrenik – otvoreni grad umjetnosti”, koja se održava svake godine krajem augusta između zidina starog grada Srebrenika, na gradskim ulicama, u Domu kulture, Biblioteci itd.
Himzo Duraković, Durakovići iz Malešića, “Monos” Gračanica, 2003.
Sa puno entuzijazma, upornosti i strpljenja, Himzo Duraković, učitelj iz Malešića, “uhvatio se posla”, kojim se rijetko ko na takav način i sa toliko detalja i statistike bavio. Svoju familiju Durakovića “rasvijetlio” je do detalja, takoreći sa svih strana, rekonstruisao porodično stablo i zapisao sve što bi moglo biti zanimljivo u povijesti te familije. Durakovići su, naime, obična, prosječna bošnjačka familija, i po svojoj veličini (brojnosti) i razgranatosti i po svojim karakteristikama i – reklo bi se – ni po čemu se ne razlikuju od mnogih sličnih porodičnih stabala u bošnjačkom narodu.
Šaban Nurić, Bosniseja, Sabah, Bosnian-Ameican Newspaper, New York, Kulturno društvo Bošnjaka “Preporod” Gračanica
Zbog svojih unutrašnjih, formalno-tehničkih, sadržajnih i stilskih karakteristika, te specifičnog pristupa autora osjetljivim ratnim temama iz lokalnog kolorita koji se zove i ne zove Gračanica, a kojoj se, valjda autor i obraća, odlazi i vraća, da ne kažem pravda i iznosi nekih dvadesetak i kusur razloga što je bio takav kakav je bio uoči i tokom minulog rata, čiji je najveći dio proveo daleko od Bosne, noseći je duboko u srcu i plačući nad njenom tragičnom sudbinom, dakle zbog tih rečenih karakteristika, uključujući i 32 teksta u njenom drugom dijelu pod naslovom “Razmišljanja u dijaspori”…
Osman Hadžić, Doboj Istok kroz istoriju, Općina Doboj Istok, 2003.
Brojni su krajevi i područja naše Bosne koji do sada nisu naučno i kulturološki istraženi pa zato ni poznati u tom smislu široj čitalačkoj publici. Takav je kutak i najzapadniji dio Tuzlanskog kantona, kojeg najčešće zadnjih godina nazivamo Doboj Istok. Radi se, zapravo, o istočnom dijelu nekadašnje općine Doboj, sa sjedištem u istoimenom gradu, a koji je poslije Dejtonskog sporazuma pripao Federaciji Bosne i Hercegovine. U njemu se nalaze naselja: Klokotnica, Velika i Mala Brijesnica, Lukavica Rijeka i Stanić Rijeka.
listovi
Listovi Gračaničkog kalendara od 16. 5. do 31. 10. 2003.
Omer Hamzić
22. 5. 2003.
Umro Salih Osmanbegović
Rođen je 1925. godine u Gračanici, napredni omladinac, Titov partizan, jedan od posljednjih iz stroja Prve proleterske, pukovnik JNA, nosilac “Partizanske spomenice1941.”, nagrade ZAVNOBiH-a i drugih mnogobrojnih ratnih i mirnodopskih, predsjenik SUBNOAR-a BiH, jedan od posljednjih predsjendika Udruženja Gračanlija u Sarajevu… Ukopan je 23. 5. 2003. godine na groblju Bare u Sarajevu. U ime Gračanice, posljednji se od njega oprostio Alija Gazibegović, predsjednik gračaničkog SUBNOAR-a.
