Doc. dr. Ismet Alija, Haris Hasić, MA
[toggle title=”English”]Legal Protection of Traditional Know-how[/toggle]
[button-red url=”#” target=”_self” position=”left”]PDF članka[/button-red]
Sažetak: Intelektualne tvorevine koje su rezultat stvaralačke djelatnosti zajednice, te koje imaju izvjesne druge karakteristike koje ih čine tradicionalnim znanjem mogu predstavljati potencijalno značajan izvor ekonomske koristi za zajednicu koja ih stvorila. Tradicionalno znanje je manifestacija identiteta zajednice, njihovog načina života i odraz njihovih vrijednosti. Kao takvo, tradicionalno znanje mora biti zaštićeno odgovarajućim pravnim mehanizmima. Rad obrađuje materiju dostupnih mehanizama pravne zaštite tradicionalnog znanja. Prvo poglavlje rada predstavlja uvod i rezon za razmatranje materije pravne zaštite tradicionalnog znanja. Prikazan je i kratak historijski osvrt, kao i značajniji međunarodni pravni instrumenti za zaštitu tradicionalnog znanja. Drugo poglavlje analizira pojam tradicionalnog znanja, te pruža konkretnu definiciju koja obuhvata ovaj raznoliki i složeni pojam. Treće poglavlje identifikuje vrste tradicionalnog znanja, koje podrazumijeva: tradicionalno znanje, srodno objektima prava industrijskog vlasništva, tradicionalne kulturološke izražaje i genetske resurse. Četvrto poglavlje razmatra postojeće pristupe modalitetima pravne zaštite tradicionalnog znanja i to pozitivne zaštite, koja stvara mehanizam za prepoznavanje isključivih subjektivnih građanskih prava nosiocima, često društvenoj zajednici, dok drugi modalitet jeste defanzivna zaštita koja postavlja prepreke za zloupotrebu i neopravdano iskorištavanje tradicionalnog znanja. Peto poglavlje analizira postojeće i predložene potencijalne konkretne institute za zaštitu tradicionalnog znanja i to pravo intelektualnog vlasništva kao jedno, sui generis pravni sistem kao drugo, te druge pravne institute za zaštitu tradicionalnog znanja. Rad u svim segmentima pokušava analizirati prisustvo svijesti i konkretnih rješenja u Bosni i Hercegovini, te zaključuje da je ova materija neopravdano slabo zastupljena i da je dodatno temeljito istraživanje opravdano.
Ključne riječi: tradicionalno znanje, tradicionalni kulturološki izražaj, pravo intelektualnog vlasništva, pozitivna zaštita, defanzivna zaštita
Pravni poredak Bosne i Hercegovine osigurava zaštitu intelektualnih tvorevina koje su nastale individualnim kreativnim djelovanjem ljudskog bića putem objektivnog prava intelektualnog vlasništva. Međutim, kada je u pitanju zajednička kumulacija intelektualnih djelovanja, spoznaja, otkrića, ubjeđenja, vrijednosti i ostalih intelektualnih dostignuća jednog društva, pravni poredak Bosne i Hercegvine ne poznaje adekvatne i efektivne mehanizme zaštite takvog tradicionalnog znanja. Intelektualno vlasništvo je idealno situirano da uredi odnose subjekata prava povodom njihovih individualnih intelektualnih tvorevina, ali kada je objekt prava tradicionalno znanje, instituti prava intelektualnog vlasništva, u postojećem stanju, nisu primjereni da osiguraju tradicionalno znanje bosanskohercegovačkog društva od zloupotrebe i neopravdanog izrabljivanja od strane lica koji nisu njegovi članovi.
Tradicionalno znanje može predstavljati značajan resurs za društvo koje ga je iznjedrilo. Tradicionalna medicina je čest izvor relevantnih saznanja i svakako dobra početna tačka za istraživanje izvjesnih medicinskih fenomena i njihovu subsekventnu monetizaciju. Farmaceutska nauka uspjeh brojnih lijekova izravno duguje industrijskoj obradi i istraživanju tradicionalnih lijekova. Tradicionalni način uzgoja usjeva i obrade zemljišta može da ukaže na brojna poboljšanja modernih agrikulturoloških mehanizama u upotrebi. Česti su primjeri značajne ekonomske dobiti koja je rezultirala izravnom upotrebom i primjenom tradicionalnog znanja. Nažalost, ovo može uzrokovati biopiratstvo kao manifestaciju pravno neregulisanog iskorištavanja pravno nazaštićenih elemenata tradicionalnog znanja.
Pored ekonomskog značaja, tradicionalno znanje ima nepobitno centralno mjesto u životu svakog pojedinca tog društva. Ono predstavlja kulminaciju dostignuća predaka, ostavštinu, poklon od minulih generacija. U svojoj najvišoj apstrakciji, tradicionalno znanje predstavlja način života jedne zajednice. Zloupotreba takvog tradicionalnog znanja, povreda, komercijalizacija, isključenje i skrnavljenje takvog, pravno nezaštićenog, tradicionalnog znanja dovodi do temeljne povrede individualnog identiteta, karaktera, ličnosti tog društva kao cjeline ali u isto vrijeme i svakog pojedinca kao individualne ličnosti–proizvoda svoje zajednice.
Pitanje pravne zaštite tradicionalnog znanja je aktualizirano tek prije nekih 40 godina[1]. Izučavanje opravdanosti i modaliteta zaštite, je u povoju. Tek u posljednjih deset godina je evidentan značajan porast interesovanja i naučnog stvaralaštva o tom polju.[2]
Od značajnijih pravnih instrumenata koji su se razvili u deliberacijama izdvajamo:
O modalitetu pravne zaštite tradicionalnog znanja posebne diskusije vode se u raznim tijelima, kao što je Međuvladin komitet o folkloru, tradicionalnom znanju i genetskim resursima Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo, organizacija Konvencije za biološku raznolikost kao i TRIPS vijeće Svjetske trgovinske organizacije, te tijela Organizacije Ujedinjenih nacija za obrazovanje, nauku i kulturu i Organizacije za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih nacija. U tome participiraju stručnjaci pravne nauke, ali i etnologije, antropologije, kulturoloških i lingvističkih studija, politologije, te drugih grana nauke, što ukazuje na značaj pitanja i multidiciplinarnost koja je potrebna da bi se iznašao pravilan način zaštite predmetne materije.
Kao najveći zagovornici iznalaženja pravilnog i potpunog mehanizma zaštite intelektualnog vlasništva javljaju se teoretičari i političari iz država afričkog kontinenta, te u skorije vrijeme, države Indijskog okeana i Južne Amerike. Posebno su aktivne države koje su označene kao mega-biodiverzitetne države, od kojih kao posebno reprezentativnu, navodimo Indiju, Brazil i Indoneziju.[9] I u Bosni i Hercegovini se pitanje zaštite tradicionalnog znanja primjećuje, ali u njegovoj začetničkoj fazi. Obično, iskustvo govori, manifestuje se u djelovanju pojedinaca ili nepovezanih udruženja koja su fokusirana na zaštitu individualnih elemenata, dok je za zaštitu tradicionalnog znanja u njegovoj cijelosti potreban metodičan pristup i temeljita koordinacija. Zaštita tradicionalnog znanja nije posebno izražena, niti aktivno potencirana kao cilj državnih organa, odnosno struktura vlasti.
Pitanje konkretno pravne zaštite u Bosni i Hercegovini je u cijelosti zapostavljeno. Do sada nije ni jednom predložen sistematizovan i konkretan sistem zaštite tradicionalnog znanja.
Prominentni mislioci prava intelektualnog vlasništva, prof. dr. Slobodan M. Marković[10], prof. dr. Vesna Besarović[11] kao i dr. Katarina Damnjanović i Mr. Vladimir Marić[12] u svojim udžbenicima uopšte ne spominju tradicionalno znanje i mehanizme zaštite tradicionalnog znanja.
Istraživanje nije našlo u Bosni i Hercegovini ni jedan konkretan prijedlog za mogući i sveobuhvatni sistem zaštite tradicionalnog znanja. Takođe ne postoje formalni pravni izvori koji bi uredili ovu materiju, a kakve nalazimo u uporednom pravu, a i u nekim zemljama u regiji.
Budući da bi definicija tradicionalnog znanja kao pojma morala obuhvatiti koncept koji je po svojoj prirodi veoma raznolik i složen, te koji znači različite stvari različitim individuama i društvima, konzistentna sveobuhvatna definicija[13], kao takva, i kao refleksija širokog strukovnog konsenzusa–ne postoji.[14]
Umjesto univerzalne definicije, Svjetska organizacija za intelektualno vlasništvo (WIPO) koristi radne definicije[15]. Pri tom su, predložene i koriste se dvije opcije:
Opcija 1: Tradicionalno znanje se odnosi na know-how, vještine, inovacije, prakse i postupke, učenja i shvatanja koje nastaju kao rezultat intelektualne aktivnosti i koji se razvijaju unutar tradicionalnog konteksta.[16]
Opcija 2: Tradicionalno znanje je znanje koje je dinamično i koje stalno evoluira, koje nastaje iz intelektualnih aktivnosti koje su prenijete sa generacije na generaciju i koji uključuje, ali nije ograničen na know-how, vještine, inovacije, prakse, procese, učenja i shvatanja koja se sastoje od kodifikovanih, usmenih ili drugih oblika sistema znanja.[17] Tradicionalno znanje, takođe, uključuje znanje koje je povezano sa bioraznolikostima, tradicionalnim stilom života i prirodnim resursima.[18]
Obije definicije su rezultat kompromisa i međunarodne diplomacije, te želje za što većom inkluzivnosti koja odražava postupak njihovog nastajanja.
Ilustrativna je i definicija doc. dr. Biruk Haile-a iz Etiopije: “Tradicionalno znanje podrazumjeva znanje, know-how, vještine, inovacije i prakse koje se prenose između generacija u tradicionalnom kontekstu i koji čine dio tradicionalnog načina života lokalnih zajednica koje opet, čine njihovog čuvara ili staraoca.”[19]
Vjerujemo da definicije koje smo naveli i nalizirali imaju značajne i pravno relevantne nedostatke. Stoga predlažemo alternativnu definiciju za koju vjerujemo da na potpuniji i svrsishodniji način definiše materiju tradicionalnog znanja.
Tradicionalno znanje definišemo kao svaki oblik spoznaje koja je nastala intelektualnim djelovanjem ljudskog bića[20], bez obzira na formu[21] tog znanja dok god ta forma čini to znanje podobnim za prenos sa jednog subjekta na drugi subjekt, koje je izravni rezultat načina života određene ljudske zajednice[22], koje je na bilo koji način relevantno za taj način života te zajednice[23], koje je preneseno najmanje sa jednog pokoljenja na drugo pokoljenje[24] ili za koje je izvjesno da će biti preneseno na sljedeće pokoljenje[25], koje se primjenjuje u predmetnoj zajednici[26], te koje je u stalnom postupku razvijanja i prilagodbe zbog eksternih i internih stimulansa,[27]te koje nije znanje koje može biti predmetom zaštite postojećih grana prava intelektualnog vlasništva.[28]
Jedan od razloga za odsustvo opšteprihvaćene definicije tradicionalnog znanja kao i postojanja problema u determinaciji idealnog pravnog mehanizma zaštite tradicionalnog znanja leži upravo u činjenici da se tradicionalno znanje sastoji iz različitih oblika spoznaje, odnosno nastaje kao rezultat različitog oblika intelektualnog djelovanja ljudskih bića.
Tradicionalno znanje se tako, općenito, dijeli u tri zasebne i individualno određene vrste:
3.1 Tradicionalno znanje slično objektima prava industrijskog vlasništva[29]
Tradicionalno znanje slično objektima prava industrijskog vlasništva je takva vrsta tradicionalnog znanja, koje po svojim karakteristikama, uvažavajući individualnost koja je inherentna u svakom tradicionalnom znanju, po svojoj strukturi i upotrebnoj vrijednosti ima najviše sličnosti objektima prava industrijskog vlasništva.
Ekonomska vrijednost kao i pravni rezon za pravnu zaštitu ovih vrsta tradicionalnog znanja ogleda se u tome da su društva koja su stvorila ovo tradicionalno znanje kroz postupak stvaranja tog tradicionalnog znanja došla do saznanja za koje bi subjekti izvan tog društva morali da ulože značajne finansijske, ljudske, vremenske i druge resurse u otkrivanju. Drugim riječima, razlog zašto je ovo znanje vrijedno je zato što ono predstavlja jasnu indikaciju istraživačima kao i svim drugim zainteresovanim licima gdje da tragaju za određenim rješenjem za konkretni problem koji je barem djelomično pokriven tradicionalnim znanjem, a koji je po svojoj prirodi sličan i upotrebljiv, nakon nominalne intelektualne djelatnosti lica koje nisu jedinke društva u pitanju, može biti zaštićen odredbama prava industrijskog vlasništva i kao rezultat toga može ostvariti značajnu imovinsku korist za nosioca koji se, koristeći se tradicionalnim znanjem parazitski okoristio i stvorio neopravdanu imovinsku korist od izrabljivanja takvih intelektualnih dostignuća zajednice tipizovane u njenom tradicionalnom znanju.
Tradicionalno znanje u ovoj klasifikaciji se obično tiče poljoprivrednog, medicinskog, okolišnog ili znanja koje je povezano sa genetičkim resursima.[30]
Za ovu priliku mogu se navesti samo neki od primjera tradicionalnog znanja: poznavanje tradicionalnih medicinskih metoda za liječenje raznih vrsta medicinskih problema, metode tradicionalnog lova i ribolova, uz korištenje tehnika koje su generacijama usavršavane i koje su posebno prilagođene teritoriji i životinjama koje se love, znanje o migraciji životinja, te raznim koristima koje ta migracija može da donese, znanje o tradicionalnim metodama navodnjavanja i kontrole vodostaja tijela vode[31], metode uzgoja posebnih vrsta biljaka i optimalnih uslova za njihovu sjetvu, obradu i žetvu, tradicionalni mehanizmi ukrštanja bioloških vrsta, odnosno eugeničke selekcije životinja.
Neki od konkretnih primjera ovakve vrste tradicionalnog znanja jesu upotreba Hudija biljaka od strane San naroda za potrebe suzbijanja gladi[32], upotreba Taf biljke u Etiopiji za pravljenje brašna sa povoljnijim nutritivnim svojstvima[33], upotreba praha Tumerika za liječenje posjekotina u Indiji,[34], održivi sistemi navodnjavanja koji se manifestuju kroz tradicionalne sisteme za transport vode kao što su “aflaj” u Omanu i Jemenu te “qanat” u Iranu[35], jedinstvena znanja o sezonskim migracionim uzorcima raznih vrsta u zaljevu Hudson koje održavaju Kri i Inuit narodi.[36]
Bosna i Hercegovina, vjerovatno, ima značajne resurse na području ove vrste tradicionalnog znanja. Ta količina nije uporediva sa onom u državama afričkog, azijskog i južno-američkog kontinenta koje su mega-bioraznolike države, ali to ne treba da negativno utiče na uspostavljanje pravnog zaštitnog mehanizma povodom ovog vida tradicionalnog znanja.
3.2 Tradicionalni kulturološki izražaji
Tradicionalni kulturološki izražaji su takve vrste tradicionalnog znanja koje predstavljaju intelektualne tvorevine, nastale kao kulturološki izražaj stvaralačkog potencijala društva, a koji se sastoji od tradicionalnih kulturoloških izražaja kao manifestacija identiteta jednog društva. Tradicionalni kulturološki izražaji su, ustvari, zajednička kulturološka stečevina određenog društva, ostavština predaka kojima se identitet izgubio u toku vremena a koji je u konstantnom procesu evolucije kroz dogradnju i prilagođavanje novonastaloj situaciji, prenošen sa koljeno na koljeno, a čiji se korijeni su izguljeni u tokovima vremena.
Tradicionalni kulturološki izražaj može da se sastoji od ovosvijetskih, ali takođe i svetih tekstova, slika i drugih kulturoloških tvorevina. Svete knjige monoteističke religije, ali i drugi sakralni tekstovi bi se uvrstili u ovu vrstu tradicionalnog znanja.
Primjer ove vrste tradicionalnog znanja može biti svaki oblik kulturološkoga izražaja određenog društva, bilo da je riječ o ćilimima, korpama, dekorativnoj grnčariji, tradicionalnim plesovima, pjesmama, epovima, šalama kao i bilo kojoj drugoj varijaciji ekspresija kulturološke stvaralačke tendencije jedinke društva koja poprimi status bivstvovanja elementom identiteta tog društva.
U Bosni i Hercegovini primjer tradicionalnog kulturološkoga izražaja bi bio bosanski ćilim, gračaničko keranje, izvorni narodni melos i folklor, bosanska sevdalinka kao i brojni drugi primjeri.
Vjerujemo da je za potrebe bosanskohercegovačkog društva od najvećeg značaja pravilna i potpuna pravna zaštita tradicionalnih kulturoloških izražaja.[37]
3.3 Genetički resursi
Pojam genetičkih resursa definisan je u članu 2 Konvencije o biološkoj raznolikosti. Iz odredbi teksta Konvencije, te njenog protokola, proizilazi shvatanje da genetički resursi mogu predstavljati bilo kakav biološki materijal koji može da vrši propagaciju kroz svoje biološko repliciranje. Genetski resursi, kroz dugogodišnju utilizaciju bioloških materijala, mogu da budu veoma značajan ekonomski resurs kroz jasnu naznaku vrste biološkog materijala koji može biti rješenje za određeni problem, odnosno koji može biti osnova za izvjestan izum, zaštićen patentom.
Posebno interesantan je primjer Henriete Laks, iz čijih ćelija raka grlića materice su ekstrahovane HeLa ćelije, karakteristične po tome što mogu nastaviti svoj život u laboratoriji i koje su, efektivno, što se tiče upotrebe za znanstvene svrhe, vječne. Izučavanje HeLa ćelija je urodilo brojnim patentima i neslućenim bogatstvima za mnogo individua, od kojih je najmanje koristi imala sama Henrieta Lacks, koja nije dobila nikakvu kompenzaciju i koja je preminula od posljedica tog raka.[38] U literaturi se navodi i slučaj osobe koja ima imunitet na leukemiju, na račun koje je, kao rezultat razmatranja i izučavanja čitavog tog slučaja podnesena prijava za patent.[39]
Izvjesno je da u navedenim situacijama mora da se pruži adekvatna pravna zaštita.
Konvencija o biološkoj raznolikosti, a posebno Protokol iz Nagoje o pristupu genetskim resursima i o poštenom i ravnopravnom dijeljenju koristi koje nastaju iz njihove upotrebe predstavljaju jedan takav mehanizam.[40]
Izvjesno je da su genetički resursi značajno različiti od druge dvije vrste tradicionalnog znanja. Njihova razlika se posebno ogleda u tome što oni, za razliku od druge dvije vrste tradicionalnog znanja, nisu rezultati intelektualnog djelovanja pojedinca ili grupe pojedinaca. To je i jedan od razloga zašto Svjetska organizacija za intelektualno vlasništvo nije uključena u postupak razmatranja i uređivanja pravne zaštite genetskih resursa kao takvih.[41]
Povodom ovih pitanja kao jedno od mogućih riješena može se identifikovati instrumentarij pravnog poretka za zaštitu ličnih svojstava subjekta prava. Vjerujemo da je potrebno provesti istraživanje o ovom modalitetu pravne zaštite genetskih resursa.
Postoji mnogo pravnih modaliteta, čije bi korištenje moglo osigurati zaštitu tradicionalnog znanja. Neki od tih modaliteta uključuju davanje isključivih apsolutnih prava društvenoj zajednici kao nosiocu prava u pitanju, drugi osiguravanju mehanizme primjerene nadoknade kao i kontrolu nad načinima korištenja tradicionalnog znanja, dok pak, drugi mehanizmi osiguravaju zaštitu od zloupotrebe tradicionalnog znanja.
U teoriji su se iskristalisala prvenstveno dva pristupa ili modaliteta zaštite tradicionalnog znanja:
4.1 Pozitivna zaštita
Pozitivna zaštita kao modalitet zaštite tradicionalnog znanja ogleda se u razvijanju mehanizma koji omogućava određenim zajednicama, odnosno pojedincima unutar tih zajednica, da kroz registraciju ili na drugi način steknu isključiva subjektivna građanska prava povodom tradicionalnog znanja[43], te da, koristeći ta prava, spriječe zloupotrebu tradicionalnog znanja i osiguraju da će nosilac prava ostvariti primjerenu renumeraciju za korištenje takvog tradicionalnog znanja od strane lica koje nije dio zajednice koja je izvornik znanja u pitanju.
Veliki problem kod pravilne zaštite tradicionalnog znanja jeste identifikovanje i determinacija identiteta nosioca konkretnog subjektivnog građanskog prava. Naime, ukoliko taj nosilac bude skupina fizičkih lica, odnosno neka vrsta društvene tvorevine bez pravnog subjektiviteta, pitanje određenja i identifikacije primjerene manifestacije pravno relevantne volje koja sačinjava elemente građanskopravnog odnosa povodom subjektivnih građanskih prava na osnovu zaštićenog tradicionalnog znanja postoji. Pitanje distribucije renumeracije dobivene za korištenje takvog tradicionalnog znanja je takođe aktuelno. Isto se moraju uzeti u obzir prava pojedinca, koji je pripadnik te zajednice, na korištenje tog tradicionalnog znanja, odnosno da li takav pojedinac može da koristi to znanje za ličnu ili isključivo dobit društva kao cjeline.
4.2 Defanzivna zaštita
Za razliku od mehanizma pozitivne zaštite, koji stvara subjektivno građansko pravo za njegovog nosioca, defanzivna zaštita se sastoji od mehanizama primjene isključivosti, odnosno mehanizama kojim se sprječavaju sva treća lica, koja nisu pripadnici društva, odnosno i sami pripadnici društva ukoliko koriste prava za neprimjerene svrhe, da na neopravdan i neprimjenjiv način, parazitski ili iskoriste ili skrnave tradicionalno znanje koje je u pitanju.
Budući da tradicionalno znanje kao pojam podrazumjeva znanje iz svih mogućih oblika postojanja ljudskih bića, tako će i mehanizmi zaštite pojedinih vidova tradicionalnog znanja, zavisiti od konkretnog vida tradicionalnog znanja i od oblika njegove primjene. Općenito govoreći i za potrebe sistematizacije, na višem nivou apstrakcije identifikujemo postojanje prvenstveno tri moguća skupa potencijalnih mehanizama zaštite tradicionalnog znanja. Dakle, tradicionalno znanje se može zaštiti primjenjujući sljedeće pravne instrumentarije:
5.1 Pravo intelektualnog vlasništva kao instrumentarij zaštite tradicionalnog znanja
Pravo intelektualnog vlasništva se samo sastoji od, s jedne strane autorskog i srodnih prava i s druge strane od prava industrijskog vlasništva, u zavisnosti od vrste intelektualne tvorevine koja se pojavljuje kao objekt zaštite.
5.1.1 Zaštita tradicionalnog znanja normama autorskog i srodnih prava
Autorsko pravo u objektivnom smislu je sistematizovan skup pravnih pravila kojima se uređuju odnosi između subjekata prava povodom autorskih djela.
Autorsko djelo, u skladu sa odredbama člana 4 Zakona o autorskim i srodnim pravima jeste intelektualna tvorevina koja je nastala intelektualnim stvaralačkim djelovanjem fizičkog lica u polju književnosti, umjetnosti ili nauke, koja je individualna u smislu–da je objektivno i subjektivno originalna, koja ima formu koja čini sadržaj autorskog djela prenosivim od ličnosti autora na druga lica, bez obzira na oblik te forme i koji predstavlja pravno zaštićen izražaj jedne ili više pravom nezaštitivih ideja.[44]
Tradicionalni kulturološki izražaji, po svojoj prirodi, najviše odgovaraju odredbama o zaštiti autorskih djela, te bi bilo opravdano pretpostaviti da bi se, kao takve, norme autorskog prava se mogle koristiti i za zaštitu tradicionalnih kulturoloških izražaja.
Međutim, postoji značajna razlika između autorskog djela i tradicionalnog kulturološkog izražaja. Autorsko djelo predstavlja određeno konkretno intelektualno stvaralačko djelovanje jednog ili više fizičkih lica. Rezultat je autorsko djelo koje je, objektivno, originalno u smislu da je jedinstveno i da se razlikuje od svih drugih autorskih djela po svom sadržaju, a koje, subjektivno, predstavlja odražaj, u izvjesnom obliku, subjektivne individualnosti autora.
Tradicionalni kulturološki izražaji, budući da predstavljaju kulturološki izražaj individualne zajednice, samim tim nisu i ne mogu biti subjektivno originalni.
Tradicionalni kulturološki izražaji takođe ne mogu biti objektivno originalni budući da se oni najčešće sastoje od izvjesnih tema, motiva i sadržaja koji je karakterističan za tu zajednicu, te koji se kao rezultat ponavlja više puta, koji prenoseći se sa koljena na koljeno biva ponovljen i gdje je svaka iteracija, na neki način, suptilno izmijenjena od strane generacije koja vrši prenošenje, ali gdje, istovremeno, izvjesni elementi ostaju stalni i, sa stanovišta odredbi autorskog prava, neorginalni.
Subjekt autorskopravne zaštite je uvijek pojedinac dok bi subjekt zaštite tradicionalnog kulturološkog izražaja bila skupina.[45] Veliki problem jeste da se odredi tko će biti nosilac subjektivnog autorskog prava povodom tradicionalnog kulturološkog izražaja.
Subjektivno autorsko pravo, po svojoj je prirodi teritorijalno ograničeno pravo, dok tradicionalni kulturološki izražaji mogu poticati sa više teritorija u različitim državama. Davanje isključivih prava određenoj grupi podrazumjeva uskraćivanje tih prava drugim grupama, što može napraviti značajne pravne probleme.
Postoje i drugi problemi u autorskopravnoj zaštiti tradicionalnog znanja.[46]
U Bosni i Hercegovini tradicionalni kulturološki izražaj bi bio zaštićen odredbama Zakona o autorskim i srodnim pravima (ZAISP)., ali taj zakon ne poznaje izraz “tradicionalni kulturološki izražaj”. ZAISP samo tri puta pominje izraz “folklorna djela” i to nikada u kontekstu autorskog prava na tim djelima. [47] ZAISP ne definiše šta predstavlja pojam folklornih djela.[48] Međutim, član 8. stav 1, tačka e) jasno određuje da autorskopravno ne mogu biti zaštićene “narodne književne i umjetničke tvorevine”. Zakon ne pruža bilo kakvo daljnje objašnjenje kako se ima odrediti šta je narodna književna ili umjetnička tvorevina, odnosno tko je taj koji će napraviti tu konkretnu determinaciju.
Na ovaj način su svi tradicionalni kulturološki izražaji izuzeti iz autorskopravne zaštite u Bosni i Hercegovini. Iz tih razloga, ukoliko se želi osigurati pravna zaštita tradicionalnog kulturološkog izražaja bit će neophodno ili izvršiti ekstenzivnu izmjenu i dopunu postojećeg objektivnog autorskog prava u BiH ili stvoriti sui generis sistem zaštite tradicionalnih kulturoloških izražaja.
5.1.2 Zaštita tradicionalnog znanja normama prava industrijskog vlasništva
Pravo industrijskog vlasništva se sastoji od: patentnog prava[49], žigovnog prava[50], prava industrijskog dizajna[51], prava zaštite oznaka geografskog porijekla[52], prava zaštite topografije integrisanog kola[53] i prava zaštite biljne sorte.[54] Tu se tradicionalno svrstava i zaštita poslovne tajne i zaštita od nelojalne konkurencije.
Pravo industrijskog vlasništva je složen pojam koji, kao što je već istaknuto, kao objekt zaštite ima raznolike vrste intelektualnih tvorevina kao što su izum, oznaka, oznaka geografskog porijekla, izgled proizvoda, topografija integrisanog kola, biljna sorta.
Tradicionalno znanje srodno objektima zaštite prava industrijskog vlasništva, kao što mu ime ukazuje, moglo bi biti zaštićeno odredbama objektivnog prava industrijskog vlasništva, kao što bi tradicionalni kulturološki izražaji mogli biti zaštićeni odredbama objektivnog autorskog prava.
Isto kao i u tom slučaju, doduše, problemi na koje je ukazano kod pravne zaštite tradicionalnog kulturološkog izražaja postoje i kod primjene mehanizama prava industrijskog vlasništva. Njima je dodana činjenica da pravo industrijskog vlasništva, po svojoj prirodi, registrovano je pravo koje za njegovo ostvarivanje zahtijeva provođenje formalne procedure. Pitanje tko, u smislu nadležnog organa, ali i ovlaštenog podnosioca i kako će izvesti tu proceduru–mora biti razjašnjeno i jasno definisano.
Rezultat provođenja takve procedure je neophodno stvaranje subjektivnog prava koje je po svojoj prirodi neka vrsta monopola. Njime se može zabraniti primjena tog tradicionalnog znanja svim drugim grupama i svim drugim pojedincima koji nisu ovlašteni, odnosno za koje se ima smatrati da nisu članovi te grupe, odnosno unutar grupe da nisu podobni za korištenje tim pravima.
Troškovi sticanja i održavanja ove vrste pravne zaštite su veoma veliki. Primjetni su i drugi problemi.
U Bosni i Hercegovini, pored integracije izvjesnih odredaba Konvencije o biološkoj raznolikosti i to onih koji se uglavnom odnose na pitanje genetskih resursa u odredbama patentnog prava, pitanje zaštite tradicionalnog znanja odredbama prava industrijskog vlasništva je takođe, nepostojeće. Isti prijedlog stoji kao i u prethodnom poglavlju.
5.2 Sui generis pravna zaštita tradicionalnog znanja
Sui generish pravna zaštita tradicionalnog znanja bi podrazumijevala usvajanje jednog ili više zakona koji bi na primjeren način uredili pitanje pravne zaštite pojedinih oblika tradicionalnog znanja. Brojne države, kao što su Indija, Filipini, Indonezija i drugi već su usvojili takve sisteme.
Mogućnost stvaranja sui generis sistema pravne zaštite tradicionalnog znanja je primijećena i od strane međunarodnih tijela. Već je pomenut jedan takav primjer moguće legislative.[55] U skorije vrijeme Svjetska organizacija za intelektualno vlasništvo je pripremila primjer mogućih oblika odredbi koje bi mogle biti primijenjene u takvom sui generis zakonu.[56]
Zajednica tihookeanskih zemalja je pripremila i konkretan Model takvog zakona.[57] Primjetno je razvijanje takve svijesti i u drugim regijama[58].
Najveća prednost sui generis sistema pravne zaštite tradicionalnog znanja je u tome što otvara mogućnost potpune, iscrpne, te najznačajnije prilagođene zaštite tradicionalnog znanja. Ovakav pristup, međutim, mogao bi izazvati drugi niz pravnih problema. To bi, u izvjesnom smislu predstavljalo izravni napad na obim javnog domena. Zato neki teoretičari osporavaju potrebu za ovakvim vidom zaštite tradicionalnog znanja[59] Drugi ukazuju na to da sui generis uređenje može dovesti do značajne razuđenosti i time nekompatibilnosti i nekoherentnosti sistema zaštite tradicionalnog znanja u svijetu. Izvjesno je da ovo pitanje iziskuje značajno veći obim istraživanja.
5.3 Drugi mehanizmi pravne zaštite tradicionalnog znanja
Pod drugim mehanizmima zaštite tradicionalnog znanja podrazumjevaju se svi drugi pravni instrumentariji, koji nisu iz domena prava intelektualnog vlasništva, niti predstavljaju sui generis pravni instrumentarij, ali koji na jedan ili drugi način uređuju jedan ili više aspekata zaštite tradicionalnog znanja. Ovdje se, uglavnom, radi o konkretnim pitanjima povodom pojedinih aspekata pravne zaštite tradicionalnog znanja, te konkretnim i individualno identifinovanim načinima i pravnim mehanizmima za zaštitu tradicionalnog znanja.
Primjer ovakvog vida zaštite jesu ugovorne odredbe o pristupu izvjesnim podacima koji se smatraju tradicionalnim znanjem, ograničavanje pristupa tržištu proizvoda koji nisu autentične manifestacije tradicionalnog znanja, odredbe da izvjesno skrnavljenje pojedinih oblika tradicionalnog znanja predstavlja klevetu, je krivičnopravno kažnjivo i drugi.
Najveća prednost ovih mehanizama zaštite je u tome što se svaki mehanizam prilagođava konkretnom problemu i predstavlja konkretno, idealno situirano rješenje za taj problem. Nedostatak je u tome što ono ne predstavlja i uređen skup normi, to jest, sistematizovan sistem za zaštitiu tradicionanog znanja, što znači da njegova efektivnost, sukob sa drugim normama i općenita utilitarnost za ovlaštenike može biti upitna.
Tradicionalno znanje u jednu ruku predstavlja značajan ekonomski resurs, a u drugu–dostignuće i centralni dio identiteta jedne društvene zajednice. Kao takvo, tradicionalno znanje mora biti na pravilan, potpun i učinkovit način zaštićeno pravnim instrumentarijem.
Izučavanje fenomena tradicionalnog znanja, objektivno govoreći je tek u povoju. Ovaj rad predstavlja skroman doprinos tom poduzetništvu. Predložena je definicija koja doprinosi postojećim definicijama, unoseći bitne elemente neophodne za pravilno razumijevanje fenomena tradicionalnog znanja, a što je prethodnica za bilo kakvu primjerenu pravnu zaštitu nekog fenomena.
Ono što je primjetno jeste da izučavanje i uređenje tradicionalnog znanja nije zastupljeno u Bosni i Hercegovini u bilo kom značajnom obimu i svakako, nije ni blizu nivou koji značaj ove materije opravdava.
Veoma su rijetki, gotovo “nepostojeći” naučni radovi koji tretiraju ovu materiju.
Zaključak ovog rada jeste da je istraživanje materije zaštite i pravne zaštite tradicionalnog znanja opravdano, te da je potrebno izvršiti temeljitu razradu i sistematizaciju problematike tradicionalnog znanja i njegove potpune pravne zaštite.
Postojeći pravni mehanizmi u Bosni i Hercegovini nisu dovoljni, a što uzrokuje nedostatkom zaštite svih vidova tradicionalnog znanja. To čini tradicionalno znanje Bosne i Hercegovine podložnim zloupotrebi te izrabljivanju. Takvo stanje je nedopustivo.
Zaključak rada jeste da Bosna i Hercegovina mora da poduzme ili reformu prava intelektualnog vlasništva u takvom obimu i takve prirode koji će osigurati prilagodbu ovog instrumetarija specifičnim potrebama tradicionalnog znanja, odnosno, ono što autori vjeruju primjerenijim, izučavanje sui generis sistema, te po njihovim razumijevanju, zaključujemo da bi Bosna i Hercegovina trebalo da usvoji sui generis sistem zaštite svih oblika tradicionalnog znanja koji bi bio kompatibilan sa svrhom i institutima prava intelektualnog vlasništva, ali u isto vrijeme i obavezama Bosne i Hercegovine koje je prihvatila.
Bibliografija[60]
[1] Hilty, Reto, Rationales for the Legal Protection of Intangible Goods and Cultural Heritage (August 2, 2009). Max Planck Institute for Intellectual Property, Competition & Tax Law Research Paper No. 09-10. Dostupno na: http://ssrn.com/abstract=1470602 or http://dx.doi.org/10.2139/ssrn.1470602, svi internet izvori u radu su posljednji put pristupljeni 13.11.2014 godine.
[2] Krishna, Ravi Srinivas, Traditional Knowledge and Intellectual Property Rights: A Note on Issues, Some Solutions and Some Suggestions. Dostupno na: http://ssrn.com/abstract=1140623
[3] Model Provisions for National Laws on the Protection of Expressions of Folklore Against Illicit Exploitation and Other Prejudicial Actions (UNESCO/WIPO, 1982)
[4] Convention on Biological Diversity (CBD, UN, 1992)
[5] Regional Framework for the Protection of Traditional Knowledge and Expressions of Culture (Secretariat of the Pacific Community)
[6] Convention for the Safeguarding of the Intangible Cultural Heritage (2003)
[7] The International Treaty on Plant Genetic Resources for Food and Agriculture (FAO, 2001)
[8] Izbor relevantnih dokumenata iz: Hilty, Reto, Rationales for the Legal Protection of Intangible Goods and Cultural Heritage (August 2, 2009). Max Planck Institute for Intellectual Property, Competition & Tax Law Research Paper No. 09-10. Dostupno na: http://ssrn.com/abstract=1470602 or http://dx.doi.org/10.2139/ssrn.1470602
[9] Bala, Anu, Traditional Knowledge and Intellectual Property Rights: An Indian Perspective (November 1, 2011). Dostupno na: http://ssrn.com/abstract=1954924 or http://dx.doi.org/10.2139/ssrn.1954924
[10] Slobodan M. Marković, Pravo intelektualne svojine, Magistrat i Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2007.
[11] Vesna Besarović, Intelektualna svojina, Industrijska svojina i autorsko pravo, četvrto dopunjeno i izmenjeno izdanje, Pravni fakultet u Beogradu, Beograd, 2005.
[12] Katarina damjanović, Vladimir Marić, Intelektualna svojina, Četvrto, izmenjeno i dopunjeno izdanje, Pravni fakultet Univerziteta Union u Beogradu i Javno preduzeže Službeni glasnik, Beograd, 2012.
[13] Vidi: World Intellectual Property Organization, Intellectual Property and Genetic Resources, Traditional Knowledge and Traditional Cultural Expressions, An Overview, WIPO, Geneva, 2012, str. 8.
[14] Secretariat of the World Intellectual Property Organization, Glossary of Key Terms Related to Intellectual Property and Genetic Resources, Traditional Knowledge and Traditional Cultural Expressions (WIPO/GRTKF/IC/22/INF/8, April, 2008) Dostupan na: http://www.wipo.int/meetings/en/doc_details.jsp?doc_id=192978
[15] World Intellectual Property Organization, Intellectual Property and Genetic Resources, Traditional Knowledge and Traditional Cultural Expressions, An Overview, WIPO, Geneva, 2012, str. 8.
[16] For the purposes of this instrument, the term “traditional knowledge” refers to the know-how, skills, innovations, practices, teachings and learning, resulting from intellectual activity and developed within a traditional context.
[17] Traditional knowledge is knowledge that is dynamic and evolving, resulting from intellectual activities which is passed on from generation to generation and includes but is not limited to know-how, skills, innovations, practices, processes and learning and teaching, that subsist in codified, oral or other forms of knowledge systems. Traditional knowledge also includes knowledge that is associated with biodiversity, traditional lifestyles and natural resources.
[18] Prevod definicija je autorov. Tekst definicija je preuzet iz Secretariat of the World Intellectual Property Organization, Glossary of Key Terms Related to Intellectual Property and Genetic Resources, Traditional Knowledge and Traditional Cultural Expressions (WIPO/GRTKF/IC/22/INF/8, April, 2008) Dostupan na: http://www.wipo.int/meetings/en/doc_details.jsp?doc_id=192978, str. 43
[19] Prevod autorov, izvor: Biruk Haile, Protection of Genetic Resources and Traditional Knowledge in Ethiopia: Examining the National and International Legal and Institutional Frameworks for Access and Benefit Sharing, prezentacija predstavljena na WIPO‐WTO Colloquium for Teachers of Intellectual Property Law, Ženeva, Juni 2014.
[20] Ovim elementom definicije, argumentativno, se isključuju genetski resursi kao oblik tradicionalnog znanja. Autori smatraju da genetski resursi, budući da nisu rezultat intelektualnog djelovanja pojedinca ili grupe ljudi ne mogu biti stavljeni u isto razmatranje sa drugim aspektima zaštite tradicionalnog znanja jer pravni mehanizmi zaštite intelektualnih tvorevina neće biti podobni za zaštitu ovog oblika tradicionalnog znanja. Znanje koje se može steći kao rezultat uvida značaja i relevancije genetskih resursa za tradicionalno znanje će biti svrstano u druge vrste tradicionalnog znanja.
[21] Odlučujući se na ovakvu formulaciju u definiciji, umjesto izdašnog ili čak exempli causa nabrajanja mogućih oblika forme tradicionalnog znanja, kakav je prisutan u navedenim definicijama, se osigurava relevantnost definicije čak i u slučajevima evolucije medijuma komunikacije ljudskih bića, kao i u slučajevima razvoja i evolucije samog koncepta tradicionalnog znanja.
[22] Ovaj element definicije je operativno najrelevantniji, to je ono, argumentativno, za šta možemo reći da predstavlja delineaciju tradicionalnog znanja od drugih oblika znanja. Prilikom determinacije da li određeno znanje treba da se smatra tradicionalnim, te time da je objekt zaštite prava zaštite tradicionalnog znanja, presudna će biti determinacija da li je to znanje izravni rezultat načina života određene ljudske zajednice, ili je znanje u pitanju nastalo kao rezultat individualnog i nezavisnog kreativnog, subjektivno originalnog stvaralaštva ljudskog bića.
[23] Relevantnost tradicionalnog znanja za život zajednice je element koji pomaže u determinaciji bitnosti same zaštite i istovremeno pomaže u razlikovanju tradicionalnog znanja jedne zajednice od tradicionalnog znanja drugih zajednica. Takođe, što je relevantnije tradicionalno znanje, veće su šanse da će sama zajednica biti zainteresovana da koristi mehanizme za pravnu zaštitu tog tradicionalnog znanja, te je time veća šansa da će u slučajevima zloupotrebe ili skrnavljenja nastati ozbiljnije posljedice na zajednicu u pitanju, pa je time veći razlog za osiguranje temeljite i učinkovite zaštite tradicionalnog znanja.
[24] Transmisija znanja s jednog pokoljenja na drugo pokoljenje je još jedan element razlikovanja znanja od tradicionalnog znanja. Ovdje je bitno napomenuti da tradicionalno znanje nije neophodno i staro znanje. To je primijećeno i u World Intellectual Property Organization, Intellectual Property and Genetic Resources, Traditional Knowledge and Traditional Cultural Expressions, An Overview, WIPO, Geneva, 2012, str.10.
[25] Unošenjem ovog pravnog standarda se omogućuje da kao tradicionalno znanje bude uključeno i znanje koje je rezultat evolucije tradicionalnog znanja, ali koje nije neophodno dovoljno staro da bi bilo već jednom preneseno sa jednog pokoljenja na drugo, međutim gdje postoji jasna indikacija da će doći do takvog prenosa te gdje kao rezultat ne bi bilo primjereno ne pružiti takvu zaštitu.
[26] Da bi tradicionalno znanje moglo biti pravno zaštićeno ono mora biti “živo” znanje, i mora biti u upotrebi od strane zajednice čijim zajedničkim intelektualnim djelovanjem je to znanje i nastalo.
[27] Tradicionalno znanje ne smije biti shvaćeno kao fiksno, staro, nepermutabilno stanje koje je osificirano kao izravni rezultat svog tradicionalnog statusa.
[28] Ukoliko prihvatimo shvatanje da je za zaštitu tradicionalnog znanja potreban sui generis pravni mehanizam
[29] Objekti prava industrijskog vlasništva su izum, oznaka, izgled proizvoda, geografska oznaka porijekla, topografija integrisanog kola te biljna sorta.
[30] Biruk Haile, Protection of Genetic Resources and Traditional Knowledge in Ethiopia: Examining the National and International Legal and Institutional Frameworks for Access and Benefit Sharing, prezentacija predstavljena na WIPO‐WTO Colloquium for Teachers of Intellectual Property Law, Ženeva, Juni 2014.
[31] Primjeri iz: World Intellectual Property Organization, Intellectual Property and Genetic Resources, Traditional Knowledge and Traditional Cultural Expressions, An Overview, WIPO, Geneva, 2012, str. 9.
[32] Jane Anderson, Indigenous/Traditional Knowledge & Intellectual Property, Issue Paper, Center for the Study of the Public Domain Duke University School of Law, Durham SAD, 2010, str. 13.
[33] Biruk Haile, Protection of Genetic Resources and Traditional Knowledge in Ethiopia: Examining the National and International Legal and Institutional Frameworks for Access and Benefit Sharing, prezentacija predstavljena na WIPO‐WTO Colloquium for Teachers of Intellectual Property Law, Ženeva, Juni 2014.
[34] Bala, Anu, Traditional Knowledge and Intellectual Property Rights: An Indian Perspective (November 1, 2011). Dostupno na: http://ssrn.com/abstract=1954924 or http://dx.doi.org/10.2139/ssrn.1954924
[35] World Intellectual Property Organization, Intellectual Property and Genetic Resources, Traditional Knowledge and Traditional Cultural Expressions, An Overview, WIPO, Geneva, 2012, str.
[36] Ibid.
[37] Potpuna karakterizacija ove vrste tradicionalnog znanja prevazilazi obim ovog rada. Cijenjenom čitaocu predlažemo za više podataka i temeljitu analizu pogleda izvrsni izvor: World Intellectual Property Organization, Consolidated Analysis of The Legal Protection of Traditional Cultural Expressions/Expressions of Folklore, Background paper number 1, WIPO, Geneva, 2003
[38] Denise M. Watson, Cancer cells killed Henrietta Lacks–then made her immortal, The Virginian-Pilot, 10.05.2010, dostupno na: http://hamptonroads.com/2010/05/cancer-cells-killed-henrietta-lacks-then-made-her-immortal
[39] Ragavan, Srividhya, Protection of Traditional Knowledge. Minnesota Intellectual Property Law Review, Vol. 2, No. 2, 2001. Dostupno na: http://ssrn.com/abstract=310680 or http://dx.doi.org/10.2139/ssrn.310680
[40] Nagoya Protocol On Access To Genetic Resources And The Fair And Equitable Sharing Of Benefits Arising From Their Utilization To The Convention On Biological Diversity, dostupan na: http://www.cbd.int/abs/doc/protocol/nagoya-protocol-en.pdf
[41] World Intellectual Property Organization, Intellectual Property and Genetic Resources, Traditional Knowledge and Traditional Cultural Expressions, An Overview, WIPO, Geneva, 2012, str. 17.
[42] Brojni izvori, ali vidi posebno: Secretariat of the World Intellectual Property Organization, Glossary of Key Terms Related to Intellectual Property and Genetic Resources, Traditional Knowledge and Traditional Cultural Expressions (WIPO/GRTKF/IC/22/INF/8, April, 2008) Dostupan na: http://www.wipo.int/meetings/en/doc_details.jsp?doc_id=192978, str. 33
[43] Vidi: World Intellectual Property Organization, Intellectual Property and Genetic Resources, Traditional Knowledge and Traditional Cultural Expressions, An Overview, WIPO, Geneva, 2012, str. 15.
[44] Zakon o autorskim i srodnih pravima (Službeni glasnik Bosne i Hercegovine, 63/10)
[45] Odnosno, ukoliko se radi o više autora, grupa autora, ali ovo je više izuzetak nego pravilo i ta grupa autora rijetko prelazi deset jedinki. Audiovizuelno autorsko djelo kao sui generis vrsta autorskog djela sa karakterističnom koautorskom prirodom je upravo, zbog činjenice da se obavezno javlja više koautora, posebno uređen odredbama ZAISP-a.
[46] World Intellectual Property Organization, Consolidated Analysis of The Legal Protection of Traditional Cultural Expressions/Expressions of Folklore, Background paper number 1, WIPO, Geneva, 2003
[47] Član 116 “Izvođači”; Član 118 “Moralna prava izvođača”
[48] Svjetska organizacija za intelektualno vlasništvo je odlučila da ne naglašava izraz “folklor” u kontekstu tradicionalnih kulturoloških izražaja, zbog ograničavajućeg efekta tradicionalnog shvatanja obima tog pojma, kao i zbog izvjesnih negativnih konotacija koje taj izraz podrazumjeva. Vidi: World Intellectual Property Organization, Intellectual Property and Genetic Resources, Traditional Knowledge and Traditional Cultural Expressions, An Overview, WIPO, Geneva, 2012, str. 11.
[49] Zakon o patentu (Službeni glasnik BiH, 53/10)
[50] Zakon o žigu (Službeni glasnik BiH, 53/10)
[51] Zakon o industrijskog dizajnu (Službeni glasnik BiH, 53/10)
[52] Zakon o zaštiti oznaka geografskog porijekla (Službeni glasnik BiH, 53/10)
[53] Zakon o zaštiti topografije integrisanog kola (Službeni glasnik BiH, 53/10)
[54] Zakon o zaštiti novih sorti bilja u BiH (Službeni glasnik BiH, 14/10)
[55] Model Provisions for National Laws on the Protection of Expressions of Folklore Against Illicit Exploitation and Other Prejudicial Actions (UNESCO/WIPO, 1982)
[56] Secretariat of the World Intellectual Property Organization, The Protection Of Traditional Knowledge: Draft Articles, WIPO/GRTKF/IC/24/4, Ženeva, 2013.
[57] Vidi: Secretariat Of The Pacific Community, Guidelines for developing national legislation for the protection of traditional knowledge and expressions of culture based on the Pacific Model Law 2002, Noumea, New Caledonia
[58] Vidi: Salvin S. Nand, Protecting and Revitalizing Traditional Knowledge and Expressions of Culture: for an Equitable Future in Fiji, WIPO-WTO Colloquium Papers, WIPO & WTO, Geneva, 2011, str. 55-74.
[59] Vidi: Hilty, Reto, Rationales for the Legal Protection of Intangible Goods and Cultural Heritage (August 2, 2009). Max Planck Institute for Intellectual Property, Competition & Tax Law Research Paper No. 09-10. Dostupno na: http://ssrn.com/abstract=1470602 or http://dx.doi.org/10.2139/ssrn.1470602
[60] Svim izvorima sa interneta je posljednji put pristupljeno 13.11.2014. godine.
Priredio: dr.sc. Omer Hamzić
[toggle title=”English”]Results of Parliamentary Elections 2014.[/toggle]
[button-red url=”#” target=”_self” position=”left”]PDF ČLANKA[/button-red]
U ovom prilogu donosimo rezultate izbora u okviru više tabelarnih pregleda, na osnovu kojih se mogu izvlačiti određeni zaključci kako o pobjednicima, tako i o gubitnicima, a upoređujući ih sa rezultatima prethodnih općih i lokalnih izbora, moguće je prepoznati političke trendove, kako na nivou BiH, oba entiteta i kantona, tako i u općini Gračanica u protekle dvije, odnosno četiri godine. Nismo se upuštali u komentare ostvarenih rezultata niti uzroke i posljedice uspjeha jednih i katastrofalnog poraza drugih, već smo se potrudili da prezentiramo one podatke koji će biti od koristi svim političkim subjektima (prvenstveno za područje općine Gračanica), koji su uzeli učešća u ovogodišnjem “izbornom” procesu, naravno, ukoliko žele ozbiljno sagledati svoju trenutnu političku poziciju i projektovati uspješniju političku budućnost.
Na osnovu izvoda iz Centralnog biračkog spiska, sa stanjem na dan izbora, 12. 10. 2014. u BiH je bilo registrovano 3.282. 481. birača, na izbore je izašlo nešto u prosjeku za sve nivoe glasanja oko 63%, što se, s obzirom na prilike, može ocijeniti kao neočekivano dobar odziv birača.
Za razliku od prethodnih, ove izbore karakteriše: neočekivano veliki pad podrške glasača SDP, pojava i uspjeh DF Željka Komšića kao novog, još uvijek nedovoljno isprofilisanog političkog subjekta na domaćoj političkoj sceni, isto tako veliki gubitak podrške birača SNSD Milorada Dodika u RS (iako je ostvario tijesnu pobjedu, izgubio je mjesto u Predsjedništvu BiH), te veliki izborni uspjeh takozvanih narodnjačkih stranaka SDA i HDZ na svim nivoima u F BiH.
Bakir Izetbegović je apsolutni pobjednik (među čak 10 kandidata) za bošnjačkog, a Dragan Čović za hrvatskog člana Predsjedništva (dočekavši tako da Hrvate u Predsjedništvu konačno predstavlja autentični Hrvat, to jest on, kao apsolutni gospodar “pravog” HDZ). Treći, srpski član Predsjedništva je Mladen Ivanić, nekada najmlađi član Predsjedništva Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine (kandidat PDP i koalicionog (“antidodikovskog”) bloka sa 48,714% osvojenih glasova (ispred kandidatkinje SNSD Željke Cvijanović sa 47,56% osvojenih glasova). Drugoplasirani na bošnjačkoj i hrvatskoj listi su Fahrudin Radončić (SBB) i Martin Raguž (HDZ 1990). Po broju osvojenih glasova i mandata SDA je apsolutni pobjednik ovih izbora (u tabeli 1 prikazani su ostvareni rezultati sedam najjačih političkih stranaka u F BiH za sve nivoe glasanja)
Ovakav ishod izbora nisu očekivali samo nepopravljivi optimisti iz SDP BiH premda su im birači još na prošlim lokalnim izborima poručili da se počnu mijenjati iznutra da bi pristupili promjenama u zemlji. Naravno, ne treba kod svega toga zanemariti ni februarske proteste, poplave i dramatičnu situaciju u privredi i na socijalnom planu.
U svemu, BiH se u političkom pogledu, vratila na staru početnu šemu, koja neodoljivo podsjeća na 1990., ali i na političku konfiguraciju koja se uspostavljala prvih poratnih godina. I tada su, razumije se, svako na svom prostoru vedrile i oblačile SDA i HDZ, doduše u srpskom dijelu je bila SDS, koja će kasnije (i do današnjeg dana) u SNSD Milorada Dodika imati dostojnog i nacionalno “osvješćenijeg” protivnika.
U entitetu Republika Srpska, za predsjednika Republike ponovo je izabran Milorad Dodik.
Od 10 kantona u F BiH, SDA je pobjednik u 6, a HDZ u preostala 4. Kada je u pitanju općina, Gračanica, kako se vidi iz priloženih tabela i ovdje je apsolutni pobjednik izbora SDA, neočekivano dobro je prošla i DF, SBB itd. Kako se vidi iz tabele 2, na gradskom području Gračanice, koje čini blizu 30% birača, SDA je ostvarila svoj najbolji, a SDP najlošiji izborni rezultat još od prvih parlamentarnih izbora 1990. (vidi: tabela 2). Slična promjena dogodila se i u “vječno crvenoj” Tuzli. Vrijedi spomenuti da su iz Gračanice u Skupštinu TK “prošli” Vehid Osmanović (SDP), Mirza Omerdić (SDA) i Demir Beganović (DF), a u Skupštinu F BiH Mujo Hasić (SDP) i Muhamed Ibrahimović (SDA). U dodatku ovog priloga, pored spomenute dvije, donosimo još pet tabela (3, 4, 5, 6, 7) sa detaljnim podacima o izbornim rezultatima po svim naseljima općine i za sve nivoe glasanja, kao i zbirnu tabelu sa izvedenim prosječnim rezultatima. Kako tabele pokazuju, dok je u odnosu na prošle opće izbore (2010.) SDA znatno popravila rezultat (za 7,5% na nivou općine, a skoro 9% u Gračanici), SDP je izgubio više od polovine svog biračkog tijela, i tako sa superiorno vodeće pozicije “spao” na drugo mjesto, jedva 5% iznad trećeplasiranog DF (zahvaljujemo se prof. Hasanu Fehratoviću, na pomoći koju nam je pružio pri sređivanju i popuni ovih tabela).
Ovi izbori pokazali su niz manjkavosti u izbornom sistemu. Posljedica tih ozbiljnih nedostataka je fragmentacija političke scene na izuzetno mnogo političkih subjekata (zbog niskog izbornog praga) i apsurdan sistem preferencija po kojem jedni kandidati mandate dobijaju sa malim brojem glasova, dok ih drugi gube i sa deset puta više osvojenih glasova. Centralna izborna komisija je obećala da će pokrenuti izmjene ovih i drugih nelogičnosti u Izbornom zakonu.
I novi pobjednici koji vladaju ovom zemljom takoreći od 1990. (istina sa kraćim pauzama, koje je na svoj način “popunjavao” SDP), takođe su obećali promjene nabolje. To isto su, doduše, obećavali i ranije. Ali – sada ne može biti gore. A možda i može. Zato je izazov veći – odgovornost i rizik još veći.
(Napomena: podaci u tekstu i tabelama prema: “Utvrđeni rezultati Općih izbora 2014. g.”, Centralna izborna komisija, 27.10.1914.)
Priredio: mr. sc. Zdenko Tadić
[toggle title=”English”]Floods and Landslides in Tuzla Canton 2014[/toggle]
[button-red url=”#” target=”_self” position=”left”]PDF ČLANKA[/button-red]
Zakonom o zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća (u daljem tekstu: Zakon o zaštiti i spašavanju)1 utvrđene su tri grupe nesreća koje mogu ugroziti ljude i njihovu imovinu: (1) prirodne nepogode pod kojima se podrazumijevaju događaji koji su prouzročeni djelovanjem prirodne sile na koje ljudski faktor ne može uticati poput: potresa, poplava, visokog snijega i snježnih nanosa, olujnih ili orkanskih vjetrova, tuča, proloma oblaka, klizišta, suše, hladnoće, te masovne pojave ljudskih, životinjskih i biljnih bolesti; (2) tehničko-tehnološke nesreće koje podrazumijevaju događaje koji su izmakli nadzoru pri obavljanju određene djelatnosti ili upravljanja određenim sredstvima za rad i rad s opasnim tvarima, naftom i njenim prerađevinama i energetskim plinovima tijekom njihove proizvodnje, prerade, upotrebe, skladištenja, pretovara, prijevoza ili uklanjanja, čije posljedice ugrožavaju ljude i materijalna dobra i (3) ostale nesreće koje podrazumijevaju velike nesreće u cestovnom, željezničkom, zračnom ili pomorskom prometu, požar, rudarske nesreće, rušenje brana, atomske, nuklearne ili druge nesreće koje uzrokuje čovjek svojim djelovanjem, rat, izvanredno stanje ili drugi oblici masovnog stradanja ljudi i uništavanja materijalnih dobara.
Zbog ugrožavanja ljudi, životinjskog i biljnog svijeta i velike materijalne štete u svakoj državi je izgrađen odgovarajući sistem zaštite i spašavanja. Tako je i u Bosni i Hercegovini. Zbog specifičnog političkog uređenja, taj sistem je veoma složen i nije efikasan na državnoj razini. Operativni sistemi su izgrađeni u Federacije BiH, Republici Srpskoj i Brčko Distriktu i oni se veoma malo razlikuju.
Postojeći zakonski propisi koji uređuju navedena tri sistema, omogućavaju izgradnju kvalitetnog i efikasnog sistema zaštite i spašavanja u navedenim dijelovima Bosne i Hercegovine. Ovi sistemi mogu blagovremeno i kvalitetno odgovoriti na opasnosti koje mogu dovesti do prirodne ili neke druge nesreće i osigurati brz i efikasan odgovor snaga i sredstava civilne zaštite za vrijeme trajanja nesreće, te pružiti odgovarajuću pomoć u otklanjanju posljedica određene nesreće.
Na razini države je sistem zaštite i spašavanja uređen Okvirnim zakonom o zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih dobara od prirodnih ili drugih nesreća u Bosni i Hercegovini (u daljem tekstu: Okvirni zakon)2. Nažalost, Okvirni zakon je rezultat političkog kompromisa i omogućava suradnju i koordinaciju poslova zaštite i spašavanja na razini Bosne i Hercegovine, ali ne i blagovremen i kvalitetan odgovor na opasnosti koje mogu dovesti do prirodne ili druge nesreće. Sistem zaštite i spašavanja, koji je projektiran Okvirnim zakonom, ne osigurava se brz i efikasan odgovor snaga i sredstava civilne zaštite koji postoje u navedenim organizacionim dijelovima Bosne i Hercegovine jer takvih snaga i sredstava nema na razini države, a koordinaciono tijelo nema nadležnosti štaba civilne zaštite da rukovodi akcijama zaštite i spašavanja.
Sistem zaštite i spašavanja u Federaciji BiH uređen je sa tri grupe zakona: (1) zakoni koji se odnose samo na zaštitu i spašavanje, a to su Zakon o zaštiti i spašavanju i Zakon o zaštiti od požara i vatrogastvu (u daljem tekstu: Zakon o zaštiti od požara)3; (2) zakoni koji uređuju određenu pravnu oblast, pa su u okviru tih zakona regulirana i određena pitanja zaštite i spašavanja u toj oblasti i (3) zakoni koji se u cijelosti odnose na zaštitu i spašavanje prirode i okoliša, što je veoma značajno za život i zdravlje ljudi.
Osnovna funkcija sistema zaštite i spašavanja je zaštita i spašavanje ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća. U propisima je utvrđeno da su osnovni elementi kroz koje se to provodi: programiranje zaštite i spašavanja, planiranje zaštite i spašavanja, organiziranje snaga civilne zaštite, obučavanje i osposobljavanje, provođenje mjera i aktivnosti zaštite i spašavanja, nadzor nad provođenjem obaveza iz sistema zaštite i spašavanja i finansiranje mjera i aktivnosti zaštite i spašavanja.
Primjena sistema zaštite i spašavanja ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća provodi se kroz tri osnovne funkcije: (1) preventivnu zaštitu: sprečavanje svih pojava i opasnosti koje mogu izazvati prirodnu ili drugu nesreću; (2) spašavanje i zaštitu ljudi i materijalnih dobara: ostvaruje se u vrijeme djelovanja prirodne ili druge nesreće, kada se poduzimaju one mjere koje se odnose na spašavanje ugroženih i nastradalih ljudi i materijalnih dobara i (3) otklanjanje nastalih posljedica: ostvaruje se poslije prestanka djelovanja prirodne ili druge nesreće i traje dok se u cjelini ne saniraju sve posljedice koje su nastale djelovanjem te nesreće.
Jedinstvena organizacija zaštite i spašavanja ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća ostvaruje se putem civilne zaštite koja predstavlja organizirani oblik zaštite i spašavanja ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća.
Organizacija civilne zaštite u Federaciji BiH sastavljena je od: lične i uzajamne zaštite, mjera zaštite i spašavanja, organiziranih snaga civilne zaštite, rukovođenja i upotrebe snaga i sredstava civilne zaštite.
U skladu sa odredbama Zakona o zaštiti i spašavanju i Zakona o zaštiti od požara instaliran je sistem zaštite i spašavanja i na području Tuzlanskog kantona i njegovih trinaest općina.
Primjena Zakona o zaštiti i spašavanju u nekim općinama zbog ekonomskih razloga i nedorečenosti propisa nije do kraja provedena u kadrovskoj popuni i statusu općinskih službi civilne zaštite u okviru kojih nisu formirani općinski operativni centri civilne zaštite i profesionalne vatrogasne jedinice. Zbog nedorečenosti propisa nisu formirane jedinice civilne zaštite opće namjene i imenovani povjerenici civilne zaštite. U većini općina i pravnih lica nije implementiran Zakon o zaštiti od požara.
Sve navedeno ne omogućava kvalitetan i brz odgovor pri nastanku većih nesreća posebno od požara. To se donekle nadoknađuje kroz nadležnosti općinskih štabova civilne zaštite, ali za kvalitetan odgovor instaliranog sistema zaštite i spašavanja i zaštitu ljudi i materijalnih dobara od prirodnih ili drugih nesreća, potrebno je što prije izvršiti potpunu implementaciju navedenih zakona.
a) Poplave
Poplava je pojava neuobičajeno velike vode, plavljenja užeg ili šireg kompleksa zemljišta, zbog djelovanja prirodnih sila ili drugih uzroka. Poplave, uglavnom, nastaju od velikih količina oborina, otapanja snijega, kombinacijom kiše i otapanja snijega, a izuzetno u slučaju vještačkih prepreka u vodotocima uzrokovane lavinama zemlje i snijega. Postoji više vrsta podjele poplava. Ipak osnovna podjela poplava je na: (1) prirodne poplave i (2) vještačke poplave.
Prirodne poplave nastaju najčešće kada se izliju rijeke iz svog korita i poplave priobalno zemljište. Takve poplave su najčešće od rijeka koje nemaju sigurnosne nasipe, niskih obala, krivudavog toka u ravničarskim predjelima.
Vještačke poplave nastaju kada dođe do rušenja sigurnosnih – vještačkih nasipa na obalama i branama hidroakumulacija. To se događa, uglavnom, zbog tehničkih propusta, ratnog ili terorističkog djelovanja.
Posljedice poplava su velike materijalne štete.
Zbog stalno prisutnih poplava ali i zbog drugih potreba, u Federaciji BiH je donesen Zakon o vodama. Ovim zakonom osnovane su agencije za vodna područja radi provođenja zadataka upravljanja vodama. Agencija za vodno područje rijeke Save, na području Tuzlanskog kantona zadužena je za rijeku Spreču nizvodno od HA Modrac u Lukavcu i rijeku Tinju u Srebreniku.
Na osnovu navedenog Zakona donesena je Uredba o vrstama i sadržajima planova zaštite od štetnog djelovanja voda. Ovom uredbom utvrđene su vrste, sadržaj i način izrade, postupak usaglašavanja, donošenja, ažuriranja i čuvanja planova zaštite od štetnog djelovanja voda u Federaciji BiH. To nalaže donošenje planova upravljanja poplavnim rizikom i planova aktivne odbrane od poplava i leda na razini Federacije i svih kantona.
Za planove upravljanja poplavnim rizikom, ostavljen je rok od osam godina za njihovo donošenje što samo po sebi govori o ozbiljnosti utvrđene zakonske obaveze.
Uredbom je utvrđeno da navedene planove na razini Federacije BiH donosi federalni ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, a na razini kantona kantonalni ministri nadležni za vode.
Navedenim planovima je utvrđen sadržaj i način postupanja i provođenja mjera aktivne odbrane od poplava i otklanjanja posljedica poplava.
Iako je donesen Federalni operativni plan odbrane od poplava kao i većina kantonalnih planova, njihova primjena i utvrđivanje nadležnosti između navedenih agencija, ministarstava i civilne zaštite još uvijek nije dogovorena.
Finansijska situacija u Federaciji BiH ne obećava da će se u skoro vrijeme moći pristupiti kvalitetnoj regulaciji vodotoka koji izazivaju poplave (produbljivanje i ispravljanje korita, izrada sigurnosnih nasipa itd.) i otklanjanju većeg dijela opasnosti od poplava. Također, objekti napravljeni u plavnom području vodotoka za koje su vlasnici izvršili legalizaciju ostaju kao trajan problem.
Sve navedeno, a uz to i sama prirodna ćud navodi na zaključak da će ugrožavanje ljudi i materijalnih dobara i štete od poplava i dalje biti veliki problem u sistemu zaštite i spašavanja Federacije BiH.
Poplave su stalno prisutna pojava na području Tuzlanskog kantona. Karakteristično po tome je slivno područje rijeke Spreče, Tinje i Jale koje u kišnim mjesecima uzrokuju ogromnu materijalnu štetu.
b) Klizišta
Klizište je kretanje zemljane mase niz prirodne padine i vještačke kosine pod direktnim utjecajem zemljine gravitacione sile. U narodu su prisutni nazivi: sjelina, plazina, puzina i ruč. Većina klizišta su posljedica narušavanja prirodne statičke ravnoteže zemljanih masa na nagnutim površinama terena. To narušavanje prirodne ravnoteže može biti posljedica (1) prirodnih procesa i (2) vještačkih procesa (ljudske djelatnosti).
Najčešći prirodni procesi koji dovode do nastanka klizišta su: potkopavanje podnožja kosine, promjena nivoa podzemnih voda i smanjenje čvrstoće materijala u kosini.
Do potkopavanja podnožja kosine može doći zbog erozijskog djelovanja vodotoka ili bujice. Do promjene nivoa podzemnih voda u kosini može doći zbog: (1) porasta nivoa vode u podnožju kosine i prodiranja vode do klizne plohe (površine koja odvaja klizno tijelo od zdrave podloge i duž koje se kreće klizna masa), značajne promjene u vegetaciji na površini terena–krčenje šume, pretvaranje pašnjaka u oranicu, voćnjak i sl., (2) većih klimatskih promjena–(obilne kiše padavine nakon dugotrajne suše, naglo otapanje velikog snijega i sl., (3) loše riješenog pitanja odvodnje i zadržavanja oborinskih i otpadnih voda na površini kosine–stvaranje vještačkih prepreka za otjecanje vode, prekomjerno navodnjavanje, nekontrolirano rasipanje svih vrsta otpadnih voda i sl. Do smanjenja čvrstoće materijala u kosini dolazi zbog slabljenja unutrašnje kohezije materijala koje je posljedica promijenjenih fizičko-mehaničkih karakteristika izazvanih prirodnim procesima. Posljedica nastanka klizišta je materijalna šteta koja može biti mala, ali i veoma velika, ovisno od toga gdje je klizište nastalo. Klizišta u nenaseljenim predjelima uglavnom prave manju štetu i njihova sanacija nije hitna. Klizišta koja ugrožavaju stambene, infrastrukturne objekte i imovinu imaju za posljedicu veoma veliku štetu i njihova sanacija je hitna. Nastanak takvih klizišta veoma često ugrožava zdravlje i živote ljudi.
Sanacija klizišta je veoma težak, složen i skup posao. Svako klizište je specifično i traži stručan pristup u primjeni rješenja za njegovu sanaciju.
Poslovima sanacije klizišta treba da se bave stručne osobe geolozi, koji će utvrditi uzroke klizanja, dubinu klizanja i osobine klizišta i na osnovu stručne analize predložiti najbolje sanacione mjere kroz odgovarajuću projektnu dokumentaciju koja se treba uraditi. Sanacija klizišta na drugi način ne garantira da se klizište neće ponovo aktivirati.
U Federaciji BiH klizišta su prisutna najviše u Tuzlanskom, Zeničko-dobojskom, Srednjebosanskom, Bosansko-podrinjskom, Unsko-sanskom i Kantonu Sarajevo. Po klizištima je posebno poznat Tuzlanski kanton na kojem je aktivno više hiljada klizišta. Zbog toga što je sanacija klizišta veoma skupa, saniraju se samo klizišta koja ugrožavaju objekte stanovanja i objekte infrastrukture.
Početkom maja 2014. godine Tuzlanski kanton su pogodile poplave katastrofalnih razmjera. U periodu od 14. do 17. maja, u svim općinama je došlo do naglog porasta vodostaja u vodotocima, a zatim i do izlijevanja iz korita i poplava. Za četiri dana je palo više od 250 l/m2 kiše.
Poplavljeno je više stotina stambenih, pomoćnih, industrijskih i infrastrukturnih objekata i preko trinaest hiljada hektara poljoprivrednog zemljišta. Došlo je do prekida putnog i željezničkog saobraćaja i plavljenja i oštećenja magistralnih, regionalnih i lokalnih puteva. Obustavljena je nastava u osnovnim i srednjim školama i na Univerzitetu u Tuzli.
Dana 16. 05. 2014. godine u 13,00 sati je zabilježena najviša razina vodostaja u profilu brane na HA Modrac koji je iznosio 203,42 m.n.m. U tom trenutku razina vode iznad kritične točke preljeva na brani je iznosila 342 cm, uz isticanje rekordnih 1.131,64 m3/h. Prema projektantima brane, kritična vrijednost za objekat brane je 350 cm kada može doći do rušenja brane, što se srećom nije dogodilo.
Gotovo istovremeno došlo je do aktiviranja velikog broja klizišta i odrona koji su uništavali cijela naselja i nanijela ogromnu materijalnu štetu.
Stanje prirodne nesreće zbog poplava i klizišta proglašeno je 14. i 15. maja na području svih trinaest općina i na razini Tuzlanskog kantona. Stanje nesreće još uvijek traje.
U akcijama zaštite i spašavanja kojima su rukovodili općinski štabovi i Kantonalni štab civilne zaštite evakuirano je 7.286 građana. Na poslovima evakuacije angažirani su i pripadnici Oružanih snaga BiH i specijalne policije MUP-a TK. Nije bilo smrtno stradalih građana. Od poplava je uginulo 2.070 grla razne stoke i peradi, a nanesena je trajna materijalna šteta na zasadima poljoprivrednih kultura na površini od 20.703,50 ha.Iz Tabele 1, se može vidjeti da je na području TK aktivirano preko 6.000 klizišta i odrona i da je najviše klizišta i štete nastalo na općini Tuzla.
Evakuirani građani su zbrinjavani kod rodbine, prijatelja i u prihvatne centre koje su organizirali štabovi civilne zaštite.
Crveni križ TK sa svojim općinskim organizacijama je dao veliki doprinos zbrinjavanju evakuiranog stanovništva, osiguravanju i distribuciji humanitarnih roba do svih evakuiranih građana. Na isti način je od strane Kantonalnog štaba civilne zaštite aktiviran Zavod za javno zdravstvo TK koji je proveo sve poslove dezinfekcije, dezinsekcije i deratizacije i redovno vršio kontrolu vode za piće na području TK.
Putem Kantonalnog centra za prihvat, uskladištenje i distribuciju humanitarnih roba, koji je formirao Kantonalni štab civilne zaštite, osigurano je prikupljanje i distribucija velike količine hrane i opreme prema građanima i općinskim štabovima civilne zaštite. Na osnovu preliminarne procjene štete i procedura traženja pomoći u okviru Kantonalne uprave civilne zaštite i Kantonalne komisije za procjenu šteta, izvršena je priprema odluka i zahtjeva za pomoć za hitne intervencije općinama i Tuzlanskom kantonu.
Iz Tabele 2, može se vidjeti da je od poplava i klizišta, u navedenom periodu, uništen 351 stambeni i oštećeno ٤.١٠٣ objekta. Uništeno je i ٤٧٨ i oštećeno ١.٢٥١ pomoćnih objekata.
Obavljena je preliminarna procjena štete od strane općinskih i Kantonalne komisije za procjenu šteta: Iz tabela 3 i 4, može se vidjeti da je preliminarna procjena štete od majskih poplava i klizišta procijenjena na oko 519 miliona, a u mjesecu augustu oko 119 miliona maraka. Ukupno procijenjena šteta je 639.051.756,48 KM i ona će sigurno biti znatno veća kada se urade konačni izvještaji koje će razmatrati i usvojiti općinska vijeća nakon proglašenja prestanka stanja nesreće.
Iz Tabele 5, može se vidjeti da je od strane Kantonalnog štaba civilne zaštite (KŠCZ) općinama TK, iz sredstava posebne naknade za zaštitu od prirodnih i drugih nesreća, upućena pomoć za hitne intervencije za vođenje akcija zaštite i spašavanja u iznosu od 1.970.000 KM, a od strane direktora Federalne uprave civilne zaštite (FUCZ) pomoć u iznosu od 260.000,00 KM. Vlada TK je kao pomoć izdvojila 19.500,00 KM, Vlada Federacije BiH 3.184.069,42 KM a Federalni fond za pomoć nastradalim područjima od prirodne nesreće na teritoriji Federacije BiH 1.370.952,70 KM. Ukupna pomoć koja je upućena općinama TK za hitne intervencije iznosi 6.804.522,12 KM.
Vlada Federacije BiH je uzela i zajam kod Svjetske banke u iznosu od 6.486.829,00 KM i namijenila ga općinama–što se može vidjeti iz Tabele 5. Detalji o zaduženju i vraćanju zajma još nisu poznati. Prema procedurama utvrđenim Zakonom o zaštiti i spašavanju, općine imaju pravo na pomoć za otklanjanje posljedica nesreća nakon izrade konačnih izvještaja po prestanku nesreće i njihovog usvajanja od strane općinskih vijeća.
3. Doprinos ljudi nastanku poplava i klizišta
Poplave i klizišta spadaju u grupu nesreća koja se naziva prirodna nepogoda ili prirodna nesreća. To je i razumljivo jer su obje vrste nesreće u osnovi vezane za prirodne pojave, obilne kišne padavine, topljenje snijega i geomehaničku nestabilnost tla. Ipak pored prirodnih uzroka, na nastanak poplava i klizišta sve više utiču ljudi pa se može reći da pored prirodne, navedene nesreće poprimaju i antropogeno obilježje.
Do sredine prošlog stoljeća nije bilo značajnijeg uticaja čovjeka na nastanak poplava i klizišta. Ljudi su na osnovu, prije svega usmenog prenošenja informacija, bili svjesni opasnosti od poplava i klizanja tla. Zbog toga u plavnom području vodotoka i nestabilnim padinama nije vršena izgradnja stambenih, pomoćnih i infrastrukturnih objekata.
Industrijski razvoj i izgradnja velikih privrednih sistema stvorili su uvjete da veliki broj ljudi svoju budućnost počne tražiti u proizvodnim firmama. Istovremeno sa industrijskim razvojem razvija se i ugostiteljstvo i trgovina. To je omogućilo da sve veći broj ljudi svoju egzistenciju može rješavati i u neposrednoj blizini urbaniziranih centara općina, gdje se sve to i događalo. Naglo je porasla izgradnja zgrada i privatnih objekata za stanovanje u neposrednoj blizini firmi i centara života općine. Raspad bivše države i novo društveno-političko uređenje omogućili su ekspanziju privatnog sektora. Počinje izgradnja industrijskih objekata i pratećih sadržaja. Planiraju se i grade industrijske zone i nova naselja za rad i život ljudi. Svi žele biti bliže centrima općina, gdje su im potrebne usluge vlasti, medicinske usluge, trgovine, ugostiteljski objekti, škole za obrazovanje djece, pošta i ostalo.
Zbog nedostatka slobodnog zemljišta u neposrednoj blizini centra općina, rješenje se nalazi na slobodnom zemljištu uz vodotoke i slobodnim padinama u neposrednoj blizini gradova.
Posebno negativno na to utiče rat i velike migracije stanovništva koje je prouzrokovao. Doseljenici iz ratom opustošenih područja masovno kupuju naizgled “jeftino” zemljište za novi početak. Izgrađuju se industrijske zone i cijela naselja na plavnim područjima vodotoka i nestabilnim padinama oko gradova.
“Olakšavajuća” okolnost za ekspanziju takve gradnje je i nefunkcioniranje sistema vlasti. Spora i nekvalitetna izrada prostornih, urbanističkih i regulacionih planova kao i nerad inspekcijskih službi omogućavaju “divlju” gradnju. Izgrađuju se hiljade objekata bez ikakvog urbanističkog reda i planiranja. Nažalost izgrađuje se i hiljade objekata bez dozvole i riješenog pitanja odvoda oborinskih i fekalnih voda iz tih objekata i naselja.
Broj građevniskih i infrastrukturnih objekata se sve više povećava, što ima za posljedicu stvaranje fizičkih prepreka za protok viškova vode u vodotocima i preopterećenje i statičku nestabilnost padina.
Pored svega navedenog, ljudi, pripremajući novo stanište za izgradnju objekata i životne potrebe, narušavaju prirodnu ravnotežu područja. Sijeku se šume, narušava prirodna ravnoteža padina, ucjevljuju vodotoci u kapacitet protoka daleko manji od potrebnog u vanrednim okolnostima, ne rješava se odvod oborinskih i fekalnih voda, grade se lokalni putevi bez kanala i sa propustima neodgovarajućeg kapaciteta itd.
Pod pritiskom građana da legaliziraju svoju imovinu sagrađenu na takvom zemljištu vlasti prave više grešaka. Donose propise i omogućavaju prijavljivanje priključaka na struju, vodu, telefon i kanalizaciju i legalizaciju gradnje naknadnim zahtjevima i plaćanjem propisanih obaveza. Nažalost i pored toga u toj oblasti stanje se ne popravlja nego postaje sve gore i gore.
Na osnovu svega navedenog očigledno je da se opasnost od poplava i klizanja tla na području Tuzlanskog kantona ne može ukloniti. Stotine građevinskih objekata na nestabilnim padinama nije moguće preseliti na nove lokacije. Nije moguće izvršiti ni regulaciju vodotoka na navedenim područjima da bi oni mogli prihvatiti priliv vode zabilježen u maju i augustu 2014. godine. Za to su potrebna ogromna finansijska sredstva koja Tuzlanski kanton nema niti će ikad imati.
Ipak poplave i klizišta, koje su se dogodile u 2014. godini, omogućavaju da se izvrši detaljna i kvalitetna analiza. Nesreće navedenih razmjera nisu se nikada dogodile ranije. Klimatske promjene, kao posljedica globalnog zagrijavanja planete zemlje, najavljuju ekstremne prirodne nepogode. O tome se mora voditi računa u projektovanju budućih mjera civilne zaštite.
Da bi se opasnost i posljedice od poplava i klizišta na području Tuzlanskog kantona umanjila, potrebno je poduzeti slijedeće:
Izvod iz Izvještaja o procijenjenoj šteti od prirodne nepogode koja je uzrokovala pojavu poplava, klizišta i grada na području općine Gračanica u periodu od 17. 06. 2014. do 01 .09. 2014. godine, sa pregledom ukupnih šteta od maja do avgusta, 2014.
I. Ukupno procijenjene štete za period 05.05. do 16.06. iznose 44.640.678,94 KM i odnose se na :
1. Oštećenja objekata saobraćajne infrastrukture: 3.757.975,00 KM
a) štete na putevima od klizišta 3.237.775,00
b) štete na putevima od poplava 97.200,00
c) štete na mostovima 423.000,00
2. Oštećenja građevinskih objekata: 9.432.360, 32
a) oštećeni objekti od klizišta 8.502.320,52
b) oštećeni objekti od poplava 930.039,80
3. Štete od klizišta i poplava na poljoprivr. kulturama i zemljištu: 14.144.595,00
a) štete na poljoprivrednim kulturama 3.388.430,00
b) štete od klizišta na građevinsk., poljoprivredn. i šumskom zemljištu 10.756.165,00
4. Štete na vodoprivrednim objektima 5.961.200,00
a) vodotoci-čišćenje i regulacija 5.859.000,00
b) vodoopskrbni objekti, instalacije i oprema 102.200,00
5. Preduzete mjere na sprečavanju zaraznih bolesti 91.245,00
a) dezinfekcija stambenih objekata: JZU Dom zdravlja 52.000,00
b) dezinfekcija privrednih objekata: JP veterinarska stanica 35.525,00
c) PVJ Gračanica 3.290,00
d) JP “Komus” Gračanica 630,00
5. Troškovi odbrane od prirodne nepogode 298.483,62
6. Štete na industrijskim objektima 10.954.820,00
a) direktne štete (na objektima, sirovinama,robi) 5.308.720,00
b) indirektne štete (izgubljena dobit, kašnjenje u isporuci i sl) 5.646.100,00
II. Ukupno procijenjene štete za period od 17.06.-01.09.2014. iznose 33.984.586,50 KM i odnose se na:
1. oštećenja objekata saobraćaj. infrastrukture i vozila 2.176.762,00
a) štete na putevima od klizišta i poplava 728.062,00
b) štete na mostovima 805.700,00
c) štete na vozilima od leda 542.000,00
2. oštećenja građevinskih objekata 5.451.381,00
a) stambeni objekti od klizišta 904.356,00
b) stambeni objekti od poplava 1.449.905,00
c) pomoćni objekti od klizišta 119.309,00
d) pomoćni objekti od poplava 194.018,00
e) stambeni objekti od leda 2.081.567,00
f) pomoćni objekti od leda 610.050,00
g) javni objekti od leda 92.176,00
3. Štete od klizišta, poplava i leda na poljopriv. kulturama i zemlj. 6.150.998,50
a) štete na poljoprivrednim kulturama od poplava 5.203.800,00
b) štete na poljoprivrednim kulturama od leda 909.037,50
c) štete od klizišta na građevinsk.,poljoprivrednom i šumskom zemljištu 38.161,00
4. Štete na vodoprivrednim objektima i kanalizaciji 5.559.900,00
a) vodotoci-čišćenje i regulacija 5.536.000,00
b) vodovodni objekti i instalacije 207.500,00
c) kanalizacije 28.400,00
5. Preduzete mjere na sprečavanju zaraznih bolesti 26.122,00
a) dezinfekcija stambenih objekata: JZU Dom zdravlja 4.884,00
b) dezinfekcija privrednih objekata: JP veterinarska stanica 13.188,00
c) PVJ Gračanica: pranje objekata 6.510,00
d) JP “Komus” Gračanica:pranje javnih površina 1.540,00
6. Troškovi odbrane od prirodne nepogode 372.500,00
7. Štete na industrijskim i zanatskim objektima 14.619.423,00
a) direktne štete od poplava (na objektima, sirovinama, robi) 14.439.229,00
b) direktne štete od leda 180.194,00
UKUPNO PROCIJENJENE ŠTETE ZA PERIOD 14.05.-01.09.2014. GODINE NA PODRUČJU OPĆINE GRAČANICA (I + II) IZNOSE 78.625.266,50 KM
(Napomena: podaci o štetama koji su prikazani u zbirnim tabelama za područje Tuzlanskog kantona dati su na osnovu preliminarnih izvještaja s kojima je u momentu nastajanja ovog priloga raspolagala Kantonalna direkcija Civilne zaštite. Podaci za općinu Gračanica u dodatku ovog priloga su konačni – potvrđeni i na sjednici Općinskog vijeća 18. 9. 2014. Zahvaljujemo gosp. Mustafi Bajiću, šefu Službe CZ Gračanica na ustupljenim podacima)
1 Zakon o zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća, Službene novine Federacije BiH, broj: 39/03, 22/06 i 43/10)
2 Okvirni zakon o zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih dobara od prirodnih ili drugih nesreća u Bosni i Hercegovini, Službeni glasnik BiH, broj: 50/08)
3 Zakon o zaštiti i spašavanju i Zakon o zaštiti od požara i vatrogastvu, Službene novine F BiH, broj: 64/09
